Nakon tri muža iz Splita, griota je minjat' klub

Sortirala sam neke fotografije, neke brisala i tako to, pa...

S jednim mužem sam jednu cijelu dekadu imala 

duga ljetovanja, proljetovanja, ...vanja

na drugom kontinentu, 

nekad i više puta godišnje, 

ali uvijek nestvarno luksuznog 

i nezaboravno zabavnog tipa 

(ovdje mislim na lokaciju i ono što ona pruža).

Naiđem tako na ove dvije slike, 

zbog kojih sam zamalo 'platila', ha ha ha.

Bilo je to rano jutro,

nakon neprospavane noći,

direktno iz 'izlaska'

čekali smo pred hotelom 

da nam dovezu auto.

Čekali smo nas dvoje i - prtljaga!

Sad umirem od smijeha, jer se zorno sjećam svega...

Napominjem da obilna prtljaga sadrži stvari za nas i troje djece,

jer smo kupovali najbolje moguće stvari,

uz to pet puta jeftinije nego na našem kontinentu!

Baš ništa nismo kupovali ovdje, cijelo to naše desetljeće.

I sve je bilo dobro.... sve je dogovorno... dok se (mahnito) kupovalo,

za djecu po mje-ra-ma, otiscima sto-pa-la 

(tko nije probao, ne zna o čemu pričam!),

prema trendu u kojemu su bile pubertetlije, 

za sve školske potrebe,

vanškolske,

za nekoliko različitih sportova,

ovo, ono....

I ništa nisam ja sama inzistirala,

sve je bilo dogovorno.

sve je bilo s 'guštom',

sve je bilo zajednički,

do momenta - nervoze pred odlazak.

Neprocjenjivo je to iskustvo,

naročito ako imaš splitskog muža, aaaaaaa!

Ta 'marka' ne može šutjeti.

Najprije počme s lakom zafrkancijom.

koja prerasta u prigovaranje duhovitog tipa na gomiletinu kufera,

pa se razbuktava u snebivanje kako smo dospjeli u tu situaciju,

rasplamsa se i postaje poprilično nepodnošljiva.

Ti, žensko, dooobro utrenirano, 

smješkaš se, dozirano šališ i upotrebljavaš svo 'znanje'

koje bi moglo njega razgaliti,

a tebe spasiti.

Iako sama nisi kriva za ništa,

znaš na koji način tretiraš zgodnog tipa

 čije prezime pronosiš.

Znaš ti sve još od malih nogu, 

jer si odgajana za tu sortu.

Kasnije doradiš vještinu i znanje sama,

ni ne shvaćajući da si iz skupine 

jednih od najutreniranijih žena! ! !

Pri punoj svijesti ovo izjavljujem.

Dakle, nakon što ga razoružaš donekle,

naročito ponudivši mu veliki croissant 

(premda je već doručkovao)

koji stvoriš tren iz vedra neba,

jer kad ništa ne pomogne,

hrana bogme hoće,

doživiš nevjerojatnu stvar.

U konkretnom slučaju...

dovezete se na jedan od najprometnijih aerodroma na svijetu,

gdje te on mrtav hladan izbaci sa svim tim preteškim kuferima,

dobaci ti da vas 'čekiraš' hitro,

ne osvrći se na najdulje redove na svijetu,

na nemilu gužvu rijetko igdje doživljenu osim tu,

na opće ludilo koje vlada.

On, jasno, nestane,

jer vraćanje auta je kompliciranijeg tipa od preuzimanja kod dolaska...

Uz pomoć čarobnog štapića, pomoći djelatnika,

koji rade i na vanjskim pultevima,

svojim šarmom kojeg izvučeš iz pete, obaviš sve,

taman kad se dasa laganim korakom vraća,

skoro zviždućući,

s jednom rukom u džepu,

'kulerskim' hodom glavnog glumca,

s osmijehom pobjednika na licu. 

Opušteno (!) ti priđe i nakon što te nekim deminutivom oslovi,

obruši se komplimentima i ljubavlju na tebe,

sretan što si tako prokleto sposobna i svjetska..............

tumačeći tvoju raščupanu kosu,

orošenu nausnicu,

raširene oči,

drhtanje ruku,

urođenom neodoljivošću temperamentne žene s juga.

A ti ga gledaš,

 gledaš s nevjericom,

ne osjećajući ramena, lopatice i modrice na bedrima,

pa mu se jednostavno široko nasmiješ

i  progutaš sve što bi mu tada sočno sasula u facu,

jer si... pametna, mudra i ne da ti se 

cijeli dan napornog letenja prema zajedničkoj adresi

 imati mrguda pored sebe!

Nadovežu mi se tada i neki drugi 

momenti iz života 

s mojim splitskim muževima,

pa, baš razmišljam...

 nije li stvarno šteta 

mukotrpno treniranje

i dorađene vještine 

i sve pehare, ordene, medalje, plakete, diplome, pohvalnice,

baciti u 'vitar' !?!