Najprije, samo jedna reklama, a nije za crni kruh...
Svatko ima svoju pozornicu, na kojoj nastupa "izvodeći" svoj život, onako kako najbolje umije, s manje ili više svjesnog angažmana, ili je samo riječ o improvizaciji, ovisno o karakteru i još nekim karakteristikama. Zavjesa nam je podignuta non stop, od našeg početka do kraja. Zapravo smo fenomenalni... jer i ne vodimo računa o broju predstava, radnom vremenu, mirno podnosimo mijenjanje kulisa, žanrove koji nam se smjenjuju baš kao i epizodni glumci s kojima surađujemo! Na mojoj pozornici je uglavnom vrlo aktivno, spadam među najangažiranije glumice, ali sam naučila koristiti pauze efikasnije, pa između činova, regeneriram sebe sve bolje, na to sam bacila akcent. Na kratkoj pauzi sam sada, u garderobi svojoj. I ne sjedim pred ogledalom uokvirenim žaruljicama . I ne razmišljam o tekstu i ulozi svojoj, samo o ulogama kolega, ovih sjajnih epizodnih, mojih vječnih. U naslonjaču za ljuljanje, malo postrance od svjetala i cvijeća obožavatelja, virtualno pletem šal dug 132 m, hineći ravnodušnost i spokoj... dok navedene emocije ne prijeđu na mene u potpunosti, pa doista takva budem. Spremna za novi čin!
Svatko može naučiti kuhati. Strašno važna i zahvalna vještina. Njom se mogu pokrenuti, popraviti, promijeniti, poboljšati velike stvari u životu. Na umijeće kuhanja, samo jednu stvar svakako dodajte - osmijeh! Jer, veselost je (i inače) nužna, mrgudna lica su unaprijed osuđena na propast... dobro, 'ajde... neuspjeh, kao blaža varijanta. Ženama on daje dražest i 'ugodne su oku', kako bi rekla nova supruga mog drugog muža. Muškarcima pojačava šarm i simpatičnost.
Ja se smijem, skoro automatski, čak i kada nisam naj, naj. Ne s predumišljajem. Istinski. Moj razlog postoji čim sam u kontaktu s čovjekom. Ljudi su moja inspiracija za sve. I danas sam se smijala, svakom od tri različita majstora s kojima sam 'imala posla' zbog nedavne poplave u kupaoni. Osim jezivog stropa, ne radi mi struja u toj prostoriji, jer odmah osigurači crknu. Zadnja osoba koja je danas pokucala na vrata, u liku zelenookog Apolona, obvezao se u srijedu ujutro poslati nekoga tko će 'rezati knauf na stropu', bla, bla, bla i riješiti mi sve, ah. Nakon bejbisitiranja malešnog nećaka, baš mi se godilo smiješiti odrasloj osobi :))) I time sam isto dobila sve !
