13. 10. 2011.

bijeg radi ručka


Vrijeme je ručka
i prve ili hajde, dobro, druge pauze danas.
Treba negdje mirno blagovati,
najbolje u prirodi.
Cannelle Et Vanille nudi divan ručak i vodi u La Dordogne.
Za predzadnji dan radnog tjedna,
isplati se u prtljažniku imati udobnu, nošenu,
najdražu odjeću,
pa odmagliti s posla na neko vrijeme,
sebe nahraniti i razonoditi,
udahnuti mirisni zrak,
pa se žustro vratiti u neprikladno osvijetljen ured.
Upotrijebite maštu, ako niste jutros ubacili ruksak u kola...
photos: Jennifer Chase

100 years in 100 seconds


noć punog mjeseca


Sve vještice i sve osjetljive osobe
za punog mjeseca budu... posebno raspoložene.
Često dobro raspoloženje popusti,
neki likovi postaju agresivni,
a neki samo loše spavaju, recimo...
photo by Dimitar Lazarov

Ako spadate u bilo koju od kategorija koja bdije za punog mjeseca,
nudim vam mali noćni zalogaj,
za osmijeh, poluosmijeh, naznaku da bi se kutevi usana mogli izviti prema gore, barem :)
via sprouted ktichen

12. 10. 2011.

visina II


... i dok ste još na visini današnjeg zadatka,
olakšajte sebi otežano podnošenje međuljudskih odnosa,
tako što u mislima nesnosne osobe gledate - odozgo.
Čim nestane fizionomija
i ostane obično,
vrlo prosječno tjeme,
tjeme k'o tjeme,
sa smješkom ćete otjerati maloprijašnju nervozu.
Za tjeme je nevažno kojeg je spola.  
Taj dio glave nitko nikada posebno ne ističe,
ne znam da li je uopće opjevano.
Gotovo je nedostupno pogledima, 
osim ako ne sjedite na oblaku
ili gađate teglom s visine...

Ovo je posvećeno onima koji danas imaju razdražljiv dan.
Andy Barter

11. 10. 2011.

visinske pripreme čuda čine


Nije li genijalno promotriti sve odozgo?
Ono baš s visine...
Ništa više ne izgleda zastrašujuće,
ne treba ustuknuti ni pred čime.
Rodi se ideja da sve figure sami mudro pomičemo
kao da igramo društvenu igru.
Nije zgorega ponekad popeti sebe na vrh visoke zgrade, brda, iskušati let balonom.
Naravno pod uvjetom da je mentalno zdravlje uredno, pa nema primisli o efektnom kraju "teškog života",
te da se ne rabe stimulansi koji nas intrigiraju da raširimo krila i poletimo slobodno.
Ako živite u nizinskom kraju,
a dvokatnice stoje uredno poredane s obje strane ulice,
dajem vam materijala za maštu,
vi dodajte figure koje želite
i osjetite svoj život s odmakom,
ali visinskim!


painting reality

glamurozni vintage stil

Za zimske dane.
Pogodno za hladne dane, romantiku, svjetlost svijeća, ljubav, crno bijele filmove, krznene papuče, rujno vino i kruh netom izvađen iz pećnice, prozore okovane snijegom, poticanje sanjarenja, lijeni vikend kada sat ne postoji...

10. 10. 2011.

sreća

rezidencija Jackie K.
michelle williams by annie leibovitz

Volim ovakav dan.
Premda s premalo sna,
jutros sam lagano ustala
i oduševila se ledenim jutrom
doživljenim kroz francuske prozore,
pa u ugrijanoj kući
spravila dostojan doručak i započela dan
svjesna svakog vlastitog atoma...
Do ovog, popodnevnog trenutka,
nizao se red uspjeha,
red obavljenog,
red iznenađenja,
red sreće,
red ispunjenosti.
Kakav dar s neba...
Razočarenje sinoćnjim filmom iščezlo,
da ne zaboravim spomenuti da samo čitate "Papisu Ivanu",
nikako ne gubite vrijeme na film...
Sada,
s dobrim štivom u ruci,
s toplom šalicom u drugoj,
sa savršenim éclair au chocolat  pred sobom,
s vrlo privlačnom frizurom na glavi,
trepćem da odagnam suze sreće
što se osjećam ovako savršeno,
jer, žao mi je perfektno izvučene linije crnim tušem uz gornje kapke... 

via martha stewart
edgar degas
via martha stewart
via thisisglamorous
via vintage rose brocante

09. 10. 2011.

dar za dušu


"Draga...

...bilo je to proljetos. 
Hodala sam neuobičajenom rutom, nesvakodnevnom, ipak u okviru ili oko okvira mog američkog kvarta. Bilo je to jedno od onih subotnjih samostalnih lunjanja, bez točno određenog cilja i dnevnog reda, više zbog šetnje... ali s fotoaparatom u torbi, kao odrazom spremnosti na iznenadne skrivene kutke, koje onda volim i slikovno zapamtiti. Kasnije, u nekim svojim siromašnim danima, dok traju kiše i tama, nahranim sebe prebirući po svojim zapisima. U tim istraživanjima često sebe, potpuno sponatno počastim najnevjerojatnijim prizorima, divnim ambijentima, rijetkim predmetima, slučajnim susretima sa zanimljivim likovima, koje više nikada neću sresti. I oni i ja ostajemo obostrana nepoznanica... ono divno neobavezno poznanstvo koje nam obilježi dan, katkada i dulji period. Šteta da ne mogu zabilježiti i mirise čudnih, skrivenih knjižara i trgovina za koje mi nije jasno kako opstaju. Svako to mjesto život je za sebe, u kom sam najčešće jedina prisutna, prepuštena vlastitom užitku od strane prodavača, vlasnika, osobe koja sjedi u nekom udaljenijem kutku i udubljena je u vlastiti svijet. Za nedavne ekspedicije, pred jednim ulazom primijetih lutku od svile s naznakom 'vintage sale'. Instinktivno skrenem i pored nje uronim u polumrak gdje me dočekaju drvene, trošne stepenice. Bez razmišljanja škripavo počmem koračati prema gore. Činilo mi se da će me dočekati ostarjela, previše našminkana žena s kristalnom kuglom na baršunastom klimavom stolu. Zateknem se u jednom stanu, ogromnom divnom stanu, a u njemu... prošlo stoljeće. Ah, koja divota... Kad sam ugledala torbicu za teatar, jedna jedina osoba mi je pala na pamet - ti! 
Svjesna osmijeha na licu, promislila sam kako bi bilo ugodno i dobro u tvom društvu njuškati ovakvim mjestima, uranjati u kojekakve priče, pa onda počastiti sebe cappuccinom, sladoledom ili čašom finog rosea i čavrljati o svemu i svačemu... 
Primila sam težinu hladnih perlica u ruke, otvorila unutrašnjost, pronašla originalno ogledalce, vidjela da je izrađena u Čehoslovačkoj, saznala da datira iz ludih tridesetih... Osjetila sam, dodirom, njenu povijest i znala da je moram vratiti u Europu. Upućujem je tebi, nazad preko oceana, odakle je došla... pitajući se, usput, koje su je sve ženske ruke nosile, u kojekakvim gala prilikama se ljeskala, koliko se puta nanosio ruž uz pomoć ovog trošnog ogledalca i gdje li je sve bila putujući svijetom, čuvajući cigaršpic, namirisani damski rupčić, kazališni dalekozor..."

08. 10. 2011.

dobro jutro


Prekrasno hladno jutro,
ono... konačno sezonski sklad, jel'!?
Paše mi.
Dočekala sam svoje godišnje doba, mirišući dobre događaje.
Premda ih baš svake jeseni iznova njušim, očekujem, oduševljeno sebi najavim,
ali i često pogodim
u svojim predviđanjima.
Mojom kućom se širi miris goveđe juhe na najprivlačniji mogući način,
u maniri 'vridnice tipične za ovo podneblje',
kaubojac na TV-u,
dok dokono ispijam mirisnu kavu nakon doručka.
Ne fali mi znojenje, pušikanje iz smjera klima uređaja i ubrzan rad srca od nesnosnih tropskih uvjeta.
Nezahtijevan kaubojski dijalog mi dopušta paralelno rekapituliranje zadnjetjednih burnih događanja.
Zaključak se kristalizira u smjeru satisfakcije,
jer zapravo je duhovito spoznati kako postoje ljudi koji me procijene isključivo kao plavušu,
a zapravo se ispod krinke bezazlene, površne, zabavne, vječno začuđene ili nasmijane ženske,
krije brineta
koja puno toga zna ili nekim čudom sve dozna.
Rekla bih - na konju sam.
S konja je lakše kategorizirati događaje i ljude.
Zabavno je promatrati kako je mnogima moj život senzacija,
ukoliko se izvježba zen stav prema tome...
Lijepa, hladna, sunčana subota mi kucka na prozore,
a ja vam želim dobro jutro!
Kava, čaj, sok?
photos by the cherry blossom girl

07. 10. 2011.

cool konferencijski stol


- klik -

I kad ste već mislili da vaš ured ne može izgledati bitno drukčije od ostalih - iznenađenje!
http://www.behance.net/Gallery/Lego-Boardroom-Table/425324

link within

Related Posts with Thumbnails