Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

09. 10. 2011.

dar za dušu


"Draga...

...bilo je to proljetos. 
Hodala sam neuobičajenom rutom, nesvakodnevnom, ipak u okviru ili oko okvira mog američkog kvarta. Bilo je to jedno od onih subotnjih samostalnih lunjanja, bez točno određenog cilja i dnevnog reda, više zbog šetnje... ali s fotoaparatom u torbi, kao odrazom spremnosti na iznenadne skrivene kutke, koje onda volim i slikovno zapamtiti. Kasnije, u nekim svojim siromašnim danima, dok traju kiše i tama, nahranim sebe prebirući po svojim zapisima. U tim istraživanjima često sebe, potpuno sponatno počastim najnevjerojatnijim prizorima, divnim ambijentima, rijetkim predmetima, slučajnim susretima sa zanimljivim likovima, koje više nikada neću sresti. I oni i ja ostajemo obostrana nepoznanica... ono divno neobavezno poznanstvo koje nam obilježi dan, katkada i dulji period. Šteta da ne mogu zabilježiti i mirise čudnih, skrivenih knjižara i trgovina za koje mi nije jasno kako opstaju. Svako to mjesto život je za sebe, u kom sam najčešće jedina prisutna, prepuštena vlastitom užitku od strane prodavača, vlasnika, osobe koja sjedi u nekom udaljenijem kutku i udubljena je u vlastiti svijet. Za nedavne ekspedicije, pred jednim ulazom primijetih lutku od svile s naznakom 'vintage sale'. Instinktivno skrenem i pored nje uronim u polumrak gdje me dočekaju drvene, trošne stepenice. Bez razmišljanja škripavo počmem koračati prema gore. Činilo mi se da će me dočekati ostarjela, previše našminkana žena s kristalnom kuglom na baršunastom klimavom stolu. Zateknem se u jednom stanu, ogromnom divnom stanu, a u njemu... prošlo stoljeće. Ah, koja divota... Kad sam ugledala torbicu za teatar, jedna jedina osoba mi je pala na pamet - ti! 
Svjesna osmijeha na licu, promislila sam kako bi bilo ugodno i dobro u tvom društvu njuškati ovakvim mjestima, uranjati u kojekakve priče, pa onda počastiti sebe cappuccinom, sladoledom ili čašom finog rosea i čavrljati o svemu i svačemu... 
Primila sam težinu hladnih perlica u ruke, otvorila unutrašnjost, pronašla originalno ogledalce, vidjela da je izrađena u Čehoslovačkoj, saznala da datira iz ludih tridesetih... Osjetila sam, dodirom, njenu povijest i znala da je moram vratiti u Europu. Upućujem je tebi, nazad preko oceana, odakle je došla... pitajući se, usput, koje su je sve ženske ruke nosile, u kojekakvim gala prilikama se ljeskala, koliko se puta nanosio ruž uz pomoć ovog trošnog ogledalca i gdje li je sve bila putujući svijetom, čuvajući cigaršpic, namirisani damski rupčić, kazališni dalekozor..."

Broj komentara: 7:

  1. kismet draga, kismet...dobro ti nedjeljno jutro zelim!

    OdgovoriIzbriši
  2. Da...
    Dobro jutro, Portugal! Dobro jutro, Lusitania, imaj dobru nedjelju!!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Super prica. To nije izmisljena bajkica? Mislim.......vidi slike? Volim takva sudbinska putovanja... A torbica je prelijepa.

    OdgovoriIzbriši
  4. I ovo je usput i istina???

    OdgovoriIzbriši
  5. Buba Tomić: Svaki put, kada ušetam u tvoj salon...mislim..ovo je neponovljivo..i zaista je...ali samo utoliko što je svako slijedeće posjećivanje bolje i bolje ♥

    OdgovoriIzbriši
  6. Draga B...divno je to cuti. Hvala ti.

    OdgovoriIzbriši
  7. preeeedivnooooo, sve

    OdgovoriIzbriši

link within

Related Posts with Thumbnails