Jučer sam dobila divan kompliment od jedne nepoznate gospođe.
Nije me vidjela, a slušala me.
Svaka od nas bila je s druge strane paravana.
Ona je slušala moju priču s Nadine.
Nadine poznajem dugo godina i puno je volim.
Sitna žena prepuna energije.
Nadine, s kojom volim razgovarati o svemu,
jer se razumijemo,
jer je cijenim
i jer je mudra.
Kad sam se nešto kasnije pojavila s njene strane paravana,
nepoznata gospođa mi se obratila:
"Jako zanimljivo i divno pričate. Uživala sam slušati."
Još neko vrijeme smo se zadržale u istom broju na istom mjestu.
Tada sam čula Nadine kako
vrlo prigodno
počinje pričati
pričicu o njezinoj najboljoj prijateljici.
Namignula mi je, jer ja tu priču znam otprije.
I svejedno se zadivim i raznježim iznova.
Samo kratka crtica o Ruži,
koja je farmerica,
živi na imanju pored Splita,
jaka, sposobna, dobra, nasmijana, vrijedna, stamena, prsata Ruža,
koja je podigla troje djece,
ima pedeset godina,
čuva i unuka već,
sve u kući 'štima',
puno je veselja
u tom gnijezdu,
koje je svila sa svojim ljubljenim mužem,
koji je izrazito mršav čovjek,
navodno upola od Ruže.
Scena koja me osvojila odigrala se
za vrijeme posjete Nadine
njihovom domu.
Ruža se priremala
za skoro vjenčanje
na koje su bili pozvani
i uz kavu
pričala prijateljici
o budućem slavlju.
Onda je ustala,
nestala u sobi
i vratila se odjevena
u svečanu haljinu.
Vrtila se pred očima sićušne Nadine:
"Ha? Što ti se čini?
Jel' mi dobro stoji?
Vidi!
Ne izgledam debelo u ovom dijelu preko trbuha, ili..?"
Tipično ženski su komentirale
lijepu Ružinu haljinu,
kadli uđe vižljasti muž.
U to, podižući kosu jednom rukom
u zamišljenu punđu na potiljku,
a drugom pokazujući predio oko vrata,
priupita prijateljicu:
"Vidiš, ovdje mi je nekako prazno.
Mislim da bih trebala nabaviti neke,
znaš ono,
blještave, bogate viseće naušnice,
čini li ti se, ha..?"
Nadine je gledala prijateljicu
nakrivljene glave
pa joj potvrdi:
"Da, fantastično bi ti stajale!
Ali, gdje ćeš nabaviti te blješteće viseće naušnice?
Trebale bi baš biti posebne..."
U tom trenu, začuju muža, iza Ružinih leđa:
"Kako gdje će ih nabaviti?
Ima ih!
Evo, sad ću ih ja nabaviti..."
Ostale su šutke
gledati ga
kako uzima
stolicu,
penje se
i s raskošnog lustera
punog kristalnih ukrasa,
skine najprije jednu veliku blistavu,
a onda drugu suzu.
Potom siđe,
priđe svojoj ženi,
skine njezine naušnice s ušiju
i na njih zakači velike sjajne suze s lustera,
a onda joj ih zakači
natrag na njezine uške.
Osmijehom princeze,
Ruža se pogleda u ogledalo
i vrisne
oduševljeno:
"To je to!!! Tooo je baš to!"
Zagrle se njih dvoje i poljube s puno ljubavi.
Ehhhh.......da...
Druga crtica je scena
kada se Ruža i muž
vrate s polja
gdje su naporno radili
i ušavši u kuću,
uz uzdahe umora
i krećući prema kuaponi,
muž odjednom
zaustavi svoju ženu:
"Znaš šta...
sad ćemo se nas dvoje fino istuširati
i idemo!
Vodim te negdje!
Može.. ?"
Ruža ga umorno pogleda,
ali s osmijehom.
"Ovako umorni?
Gdje ćemo, pobogu?"
On je lako potapša po stražnjici:
"Vodim te na pizzu, zaslužili smo malo uživati!"
Nemam što dodati na ijednu priču iz sretne kuće na farmi.
via HERE
Pitanje dana
(za oba spola)
čiji odgovor
nitko neće
nikada čuti,
osim vas samih:
"Koliko davno ste primili nježnu dugo pamtljivu gestu od svog partnera?"
* Svi koji se više igraju odraslog ljubavnog života, nego li ga žive, misle da su nježne geste rezervirane za filmove, što nije točno uopće.
* Vi koji nemate odgovora - imate li saznanja kada ste to vi uradili partneru?
" Znate li kamo je to iščeznulo, ako je nekada postojalo među vama?
* Poželite li katkada takve stvari doživjeti, onako, sami od sebe, bez da vas na njih asocira štivo ili film ili scena s ulice?
* Postoji li bliskost između vas dvoje koja je preduvjet za takvo što?
* Biste li dali sve od sebe da se to vrati? I ako je potvrdan odgovor - što čekate? Dajte da oboje ponovno uživate u tome?
* Je li osoba pored koje se budite upravo ta koju želite prvu vidjeti ujutro?
(I nisam ja luckasta, niti zaigrana, a najmanje nezrela ili sanjar, da se razumijemo.)
U spomenutoj želji ima osim ljubavi ili želje i drugih stvari
kao što je dio tima, najbliža osoba, sigurna podrška, beskrajno povjerenje, izvor snage, zrnca duhovitosti koje začinu život kakav bio da bio... i svašta nešto.
* Mislite li da se premalo smijete na neke ludosti koje vam partner ipak priušti?
Promijenite to.
Ako ste odrasli i jako zaposleni u svom životu,
ne znači da ne možete prasnuti u smijeh i osjetiti da ste živi!
* Možda od danas se sjetite prsate nasmijane Ruže i okretnog dragog joj muža
koji 'skida zvijezde s neba svojoj ljubavi',
pa utiho odlučite i vi 'imati film'
s partnerom kojeg već imate 'po doma' !?!
Ako nije tako, promijenite svašta dok ste još u ovom životu, i likove i scenu i ponašanje i fabulu i žanr, pa, brate, živite 'koo na filmu' - moguće je!
Ugodan vikend svima,
baš s partnerima koje ste već jednom 'nabavili',
možda nisu tako loši
koliko vam se čini,
nego ste na njih ... zaboravili,
zbog brzine i ozbiljnosti života.
A, oni su važni za sreću!
Itekako!
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.