05. 07. 2017.

HVALA TI


Vratila sam se doma,
skinula i tek onda sišla 
do poštanskog sandučića,
jer sam vidjela da imam poštu.
Ispadne mi ravno u prsi 
jedna razglednica,
a računi ostanu u ruci.

Dohvatim  vintage 'kartolinu'
s prekrasnim talijanskim prizorom,
okrenem je i čitam lijepo ispisani rukopis,
koji me oslovljava s 'draga Rea',
koji mi šalje pozdrave i pozitivu,
uz potpise nekoliko ljudi...

a, ja ne znam tko su oni!?!

Gledam ponovno adresu,
pa vlastiti nadimak,
pa prisnost,
sve je tu,
samo ne znam tko su potpisani!

Trebalo mi je vremena i vremena...
Bila sam iznenađena,
ali nikako smisliti 
tko mi šalje pozitivu i toplinu
iz Italije...

I onda shvatim po jednoj kratici sa strane napisanoj
i u nevjerici odem provjeriti 
mislim li dobro! ! !

Jasno da sam zaplakala,
kad sam vidjela da mi je kartolinu 
poslala osoba koju 
ne 
poznajem 
uživo,
moja FB prijatelljica,
i ne samo ona,
nego i njezini!

Samozatajna mlada žena,
koja je osjetila 
da razlog zbog kojeg sam 
neko vrijeme odsustvovala s Fejsa,
nije lepršave prirode,
koja je shvatila da mi je 
dosta teško vrijeme,
koja očito zna koliko volim kartoline
i koja mi je htjela 
napraviti 
bezgraničnu 
radost...

Nema ništa ljepše
nego kad te 
čovjek 
iznenadi 
dobrotom, 
osjećajem 
i nenametljivo ti 
dade do znanja 
da nisi sam, 
jer misli na tebe...
i to još na divnom putovanju...

Idem ispuhati nos.

I neću se uopće pitati 
'odakle joj moja adresa':)
U ovom postu nema 'pitanja dana'.
Jer, jedino bih mogla pitati
znate li vi možda
kada će se žanr mog filma konačno izmijeniti.

I zbog toga, samo uspavanka.

Od srca,
Rea

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails