HVALA TI

Vratila sam se doma,

skinula i tek onda sišla 

do poštanskog sandučića,

jer sam vidjela da imam poštu.

Ispadne mi ravno u prsi 

jedna razglednica,

a računi ostanu u ruci.

Dohvatim  vintage 'kartolinu'

s prekrasnim talijanskim prizorom,

okrenem je i čitam lijepo ispisani rukopis,

koji me oslovljava s 'draga Rea',

koji mi šalje pozdrave i pozitivu,

uz potpise nekoliko ljudi...

a, ja ne znam tko su oni!?!

Gledam ponovno adresu,

pa vlastiti nadimak,

pa prisnost,

sve je tu,

samo ne znam tko su potpisani!

Trebalo mi je vremena i vremena...

Bila sam iznenađena,

ali nikako smisliti 

tko mi šalje pozitivu i toplinu

iz Italije...

I onda shvatim po jednoj kratici sa strane napisanoj

i u nevjerici odem provjeriti 

mislim li dobro! ! !

Jasno da sam zaplakala,

kad sam vidjela da mi je kartolinu 

poslala osoba koju 

ne 

poznajem 

uživo,

moja FB prijatelljica,

i ne samo ona,

nego i njezini!

Samozatajna mlada žena,

koja je osjetila 

da razlog zbog kojeg sam 

neko vrijeme odsustvovala s Fejsa,

nije lepršave prirode,

koja je shvatila da mi je 

dosta teško vrijeme,

koja očito zna koliko volim kartoline

i koja mi je htjela 

napraviti 

bezgraničnu 

radost...

Nema ništa ljepše

nego kad te 

čovjek 

iznenadi 

dobrotom, 

osjećajem 

i nenametljivo ti 

dade do znanja 

da nisi sam, 

jer misli na tebe...

i to još na divnom putovanju...

Idem ispuhati nos.

I neću se uopće pitati 

'odakle joj moja adresa':)

U ovom postu nema 'pitanja dana'.

Jer, jedino bih mogla pitati

znate li vi možda

kada će se žanr mog filma konačno izmijeniti.

I zbog toga, samo uspavanka.

Od srca,

Rea