Muzika za vrućinu. Knjiga kao preporuka. Pitanje dana.

Prekrasno je zakuhalo u ovom dijelu svijeta.
Ne mislim na političku situaciju,
terorizam i slične probleme,

mislim jednostavno na nesnosnu vrućinu,

a počast sam iskazala
 'ovom dijelu svijeta' 
zapravo u dijelu male države,
gdje za sada imam prebivalište.

Nudim vam mjesto na kauču u Salonu.

"Izvolite..."  - pokazujem vam rukom da se smjestite.
Novost je žuti jastuk.
Moj potez kistom kojim sam dodala mrvu radosti, navodno.
Samo se probrani mogu tu zavaliti.
Znam što taj kauč nudi.
Bez da samoj sebi laskam.
Nudi dobro, mirno, radosno raspoloženje
i predah od nekih zamornih stvari u životu.
Nudi mene kao sugovornika.
Odmak od surovijeg dijela realnosti.
Recimo...

Stavite na polutiho ovu muzikicu.
U mislima očekujem 
da u rukama imate 
bilo koju vrstu napitka,
bilo da je kava,
bilo da je ledeno piće,
osvježavajuće ili alkoholno,
jer, pijuckati se mora.

Pročitala sam knjigu,
koja je bila druga knjiga 
u životu, 
koju sam poželjela imati doma.
Ljubitelji štiva,
one vrste koja 
neopterećujuće odnese,
odnese u priču 
koja je jednostavno napisana,
bez ijedne nepotrebne riječi
ili dokazivanja da pisac ima širokobaratajući fond
kojim se mora podičiti,
koja uvuče u priču koja ima sve što treba imati,
koja dirne točno gdje treba dirnuti,
koja nas napomene na neke omaškom ispuštene emocije,
koja relaksira kroz pripovijedanje
koje svaku sliku naslika vješto i dobro
i svaki lik dočara do kraja,
u priču o Pablu Nerudi,
u jednoj fazi njegovog života.
I ne samo zbog toga što obožavam film 
s drugačijom pričom
no s istim likom
"Il Postino",
nego BAŠ zbog ove knjige.
Preporodila me.
Na najbolji mogući način.
Jednom ću je kupiti.
Kad pronađem knjižaru.
A možda mi je netko pokloni nekom prigodom.
Netko tko se toga sjeti sam od sebe,
tamo pri kraju rujna,
ili godine.
Ovo je knjiga koja me oduševila.

Za one koji žele zaviriti malkice,

a ovi drugi neka preskoče,

do pitanja dana.

Pitanje dana naoko je

bezvezno pitanje,

a u biti to uopće

 nije,

jer vam otkriva više o vama samima:

"Što za vas predstavlja poklanjanje?"

* Poklanjate li uvijek kada je neka prigoda ili nastojite to izbjeći, 

ne zbog novaca, 

nego vam je zamorno?

* Pokalanjate li vrijeme i pažnju odabiranju poklona za nekoga 

ili OBAVITE isto, usput ili na mjestu gdje se pokloni nabavljaju, 

grabeći 'nešto' u zadnji tren?

* Jeste li ikada posvetili neko vrijeme razmišljanju što biste mogli nekome pokloniti, 

uzevši u obzir želje te osobe, sklonosti ili značenje koje ta osoba ima u vašem srcu?

* Poklanjate li tako da vodite račune što se vi od te osobe dobili, 

nastojeći vrijednosno iznivelirati to davanje/primanje ?

* Znate li da poklon može biti samo cvijeće ili samo čokolada ili samo jedna školjka koju ste pronašli upravo vi ili nešto što ste sami izradili?

* Pitate li osobe kojima trebate pokloniti nešto,

što bi oni htjeli,

da vam olakšaju 'zadatak'?

* Kupujete li poklon za vjenčanje vodeći računa o njegovoj vrijednosti 

i poklanjate li tom prigodom isključivo praktične stvari 

kao 

konj za peglanje, mikser, stroj za miješenje kruha, perilicu 

ili lijepe stvari

kao

sliku, modernu vazu, set tanjura, antiknu zdjelu, svileni prekrivač za krevet?

* Ukoliko ste osoba koja je poklonila nekada vrijedne karte za neko putovanje, 

priznajte sebi u kojoj ste mjeri to napravili jer ste željeli 

iznenaditi i razveseliti dotičnu osobu, 

a u kojoj mjeri ste htjeli da se o tome priča 

s divljenjem onih 

koji to budu saznavali?

* Jeste li ikada poklonili nekome nešto, 

bez da je bila ikakva obljetnica koja nalaže poklone?

* Je li vas nekako sram poklanjati, 

možda zbog toga što unaprijed mislite 

kako se vaš poklon neće dopasti 

ili ne znate primiti veliku radost i zahvalnost?

* Jeste li nekada sebe nekome poklonili iz ljubavi?