Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

15. 07. 2017.

10 stvari koje SKORO više ne viđate za stolovima po kućama (osim ako ne živite sa mnom) /Pitanje dana


Dosta je toga izumrlo.
I izumire.
I neke lijepe stvari.
Ne mislim na raznolike dijelove ženskog tijela sada,
one koji su se 'uniformirali',
pa je teže naići na raznolikosti
 nekada divno rasprostranjene,
i to na opće zadovoljstvo i uzbuđenje.

Jedan od lijepih 
običaja,
koji rapidno nestaje,
jest klasično - jedenje za stolom.
Ljudi čak prezrivo otpuhnu na tako demode običaj.

"Nema se vremena, draga moja, za takve stvari,
a vrijeme je novac!"

"Kako precijenjeno, moderno doba je nadišlo to starinsko usporeno hranjenje!"

"Ja jedino priznajem kreativnu kuhinju, jedino u restoranu istinski uživam u kvalitetno prezentiranoj hrani!"

Da... jer cijeli život je ta ista osoba odrastala
uz pomno prezentiranu hranu
u kapljici pjenice od češnjaka,
na posteljici od špinata,
dok se na vlati vlasca,
zibala prozirna sićušna loptica kavijara.

Kao u mnogočemu, 
kao mala i uboga zemlja, 
prednjačimo u nastojanju da budemo 
ludo trendovski.
Pa, prekardašimo dobrano.
No, to se ne vidi u istovrsnoj gomili.
Ne vidimo da nas je odnijelo.
Jedino kada stupimo nogom izvan granica,
vidimo razlike u raznoraznim stvarima, izgledu, načinu.

Nekada se blagovanje za stolom u domu svom štovalo.
Vrijeme okupljanja obitelji, 
kada svi odahnu, 
kad se vide,
kada mogu popričati,
kada je ta povezanost najjača,
kada, uživajući u jelu,
ugodu prenesu i na druga osjetila,
pa je gotovo nezaobilazan i smijeh,
jednom riječju - idila.

Nekada se jelo za stolom.
Bez elektronskih uređaja ispod nosa.
Obiteljski se ručalo.
Ne za šankom, otokom ili po sobama pred laptopima.

Nekada se stol postavljao.
Stolnjak se koristio.
Nisu bili nabacani podmetači.
Ubrusi su bili od tkanine.
Svak je imao svoj, nisu se grupno brisale ruke o krpu, papirnatu ili kariranu.
Svakog su čekali dupli tanjuri, potreban beštek, čaša.

Obrok je bio sastavljen od kuhanih jela.
Dom je mirisao privlačno i stvorena je odmah topla atmosfera,
koja onda bilježi kod potomaka uspomene koje nikada zaboraviti neće,
ali i ponašanje koje se prenosi na njihov budući dom.

Djevojčice su pomagale majkama,
mada su u nekim obiteljima i dječaci 'dali ruku tu i tamo'.

Nitko nije sjedao gol do pasa za stolom.
Ritual je to bio koji je izazivao radost i poštovanje, 
ali i zahvalnost.

Nekada su se s radošću, 
a ne nervoznim obavljanjem,
događali nedjeljni ručkovi,
često obogaćeni članovima šire obitelji.
Na nedjeljnim ručkovima bio je malo raskošniji jelovnik,
nekakvo pečenje skoro obavezno 
i kolač, uz dugu kavu, nakon.

Nekada su se ljudi znali ponašati za stolom,
za svakim sjedenjem za stolom,
ne samo restoranskim kada te netko gleda.

Nekada je bilo normalno kamo s ubrusom,
kako dodati nekome pladanj,
kako jesti fino,
a bez da to predstavlja napor
ili potrebu da se završi kurs.
Umjesto kursa, 
bilo je to sadržano u odgoju,
usađeno da svima u životu kasnije bude 
lako, komodno i normalno
to jedenje za stolom.

Obitelji je taj čin bio vrlo važna spona,
bitan trenutak,
povezivanje u još čvršću zajednicu,
što su s ljubavlju prenosili na djecu.

Ukusna jela bila su kuhana 
uz upotrebu masti 
ili s dodatkom *Vegete*,
sadržavala su sve vrste živežnih namirnica
bez razdvajanja s obzirom na porijeklo,
na sadržavanje glutena i slično.

Uz ručak se jeo kruh,
bez grižnje savijesti.

Bilo je tada normalno da djeca pojedu 
sve što im je servirano
i nije se kuhalo a la carte.
Jer, nekada se slušalo roditelje,
bez postojanja "Hrabrog telefona",
a roditelji nisu strahovali, 
niti posebno analizirali djetetove faze odrastanja,
uz priručnike i strepnje.
Bilo je tako normalno odgojiti dijete.
To ne znači da je lako odgojiti dijete.
Ali, sve je išlo, jednostavno - prirodnije.
S obje strane.

Poslije ručka se uživalo u cigareti
i time se završavao slasni ručak
malim guštom.

Ima ljudi kod kojih ništa od ovoga nije prošlo vrijeme
još postojeće samo na fotografijama u albumu
ili u pričama starijih.
Njima topli pozdrav!
Činite pravu stvar.
Dok će se ostali tek kroz desetak godina,
početi vraćati zaboravljenim navikama,
koje će tada imati drugo ime,
biti u trendu
i trebat će im 'life coach' da ih vodi...

Moje današnje pripremanje ručka za single osobu:
Moj današnji hit - kliknite nek' vam svira:


'10 things you don't see at the dinner table anymore'
via HERE

Pitanje dana:

"Mislite li da ste fer prema onima koje volite?"

* Biste li bili sasvim zadovoljni ili sretni čak da se oni tako odnose prema vama?

*Bi li vas, možda, zabolio tu i tamo, takav tretman?

*Nije li vrijeme da se podsjetite da se prema NIKOME ne ponašate onako kako ne bi voljeli da se drugi ponašaju prema vama!?!

*Savjet: podsjetite sebe na ovo, pa kad poduzimate nešto ili ne poduzimate nešto, priupitajte se brzinski 'a, da je obrnuto?'"

*Na putu ste, k vragu, da postaneme s ovom malom promjenom, puno bolja, draga, divna osoba - nije li to dobar osjećaj...'

2 komentara:

  1. predivno,umirujuće,nostalgično,podsječajuće...i eh ..nekako se to izgubilo ali početi ćemo opet

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da! Što prije, to zdravije...ukoliko se putem izgubilo bilo. Baš zbog tih nabrojenih emocija ❤️

      Izbriši

link within

Related Posts with Thumbnails