OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

09. 11. 2016.

Smušeno, jer sebi to dopuštam


Niti na blogu ne mogu napisati precizno zašto sam tako kako sam.
Jer, odmah stižu poruke poznatih i nepoznatih
s upitnicima,
zabrinutošću
i ljubaznim raspitivanjem o mojem raspoloženju,
što mi je svakako drago,
no, čovjek nema privatnosti nigdje.
Smijuckam se na vlastite riječi,
s dragošću i kroz umorne trepavice.
Nekakav intenzitet u zraku,
i u meni.
Nije zbog nadolazećeg najvećeg 
punog Mjeseca 21. stoljeća,
za šest dana,
nego...
svašta se događa.
Iako znam da je moj život 
uvijek prepunjen događajima,
ukratko - turbulentan,
pa odavno pomirena s time,
više ne išćem 
mirni, 
mali,
normalni,
uobičajeni, 
pravocrtni,
prosječni
život 
onom srednjom linijom,
koja ne uzbiba nikoga i ništa,
osim uobičajenog zibanja.
Ovo se ja ne žalim.
Samo kažem.
Sjedim i ne razmišljam.
Samo sjedim,
uz poneke slike 
koje mislima dopuštam 
da ih provuku.
Ostale, koje mogu izazvati nauseu,
stopirala sam
i potom zamrzla,
kao što je Walt Disney zamrznut.
Je li još uvijek u kapsuli..?
Morat ću proguglati.
Ne znam kad sam zadnji put slušala Bacha.
Sad mi godi,
kao priprema za uvlačenje 
u ogromnu postelju
s knjigom ili bez.
Još nisam sigurna koliko mi se spava
za iščitavanje slova.
Slabo sam spavala zadnjih dana.
Ne zbog astronomskih događaja.
Prije četiri dana 
dogodio mi se susret,
onaj koji se dugo pamti.
Iznenađujući,
jednokratne vrste,
koji me opčinio.
I nije ga pokvarilo ništa.
Ni manje lijepe scene 
koje sam okusila nakon toga.
Kao relikviju čuvam 
taj poseban osjećaj 
sreće u grudima.
Nema potrebe da sada simultano
 nagađate 
o čemu li se radi,
NEPOGODIVO je
i uopće nije nešto uobičajeno 
niti ona kič varijanta
koju često ljudi vežu uz mene,
kao žensku koja je uvijek olakotna,
s ružičastim monoklom,
koja im je uvijek nasmijana,
uvijek se šali, 
 tako sve lako uzima iz života,
pršti od energije,
trokorakom valcera se giba
i 'sve joj je lako, blago joj se'...
Nema veze s ničim 
to površno tumačenje mene.
To je samo 
dojam 
koji ja ostavljam.
Neglumljeni.
Gluma je em naporna,
em se tim trikom fino lažete u facu.
Nedavno mi je kazao gospodin Ze
"kako nikada nije vidio toliko vedrine na nečijem licu".
Da, možda sam najčešće vedra.
I kad mi je jako teško,
a nisam sama između četiri zida.
Objasnila sam mu tada 
kako se ja rijetko do nikako 
pravim vesela,
ali,
čim je bilo tko pored mene,
u mojoj blizini,
i najtužnija ili najzabrinutija,
ne mogu 
nikako 
biti 
'musava'.
Mislim da to nije zbog toga što sam 
uslužno raspoložena,
pristojno izdresirana,
usmjereno odgojena,
nego, jednostavno... ja strašno volim ljude.
I čim nisam sama, 
ja sam nasmijana, 
jer sam sretna da 
'ima nekoga'.
A sada sama živim.
Ironija, ha ha ha.
Ipak, nisam loše zbog toga.
Resetirala sam se,
pa i samu sebe iznenadila.
Uznapredovala sam, 
bogme,
doista jesam.
Usvojila sam i tu posebnost 
da doživljenu sreću pohranim 
ali ne ono u kreativnom neredu,
pa kad zatreba ne možeš iskopati
ili pogrešno iskopaš 
nešto slično,
a nije uopće 
adekvatno.
Sada to radim precizno.
Evociram decidiranu emociju
i onda je jedem sporo,
s beskrajnim užitkom,
cjelodnevno,
egoistički gutam dobar osjećaj,
a nitko ne primijeti što radim.
Ne, nije to samoobmana,
samo mi je sada prekasno da pojašnjavam.
Fantazija je!
I tako ja jednokratni susret
 od prije četiri dana 
imam 
kao tamjan 
protiv 
svih vražičaka 
koji iskoče tu i tamo.
Ovo već napola sanjam.
Možda ne pritisnem 'objavi'.
Iako... ovo je moj blog, 
otvoren kao vlastiti ispušni ventil
i ništa drugo.
Nije li to zgodno!?!
Popodne sam u svom Salonu 
slavila rođendan 
moje najbolje prijateljice.
Umjesto svjetlaca pred očima zbog sna,
koji me upravo 
bespoštedno 
obuzima 
cijelu,
raznobojne boje damskih macaronsa
i prefinih tartova
vrte mi se
kao kaleidoskop
kojeg sam imala kao dijete.
Kasnije mi je život postao to isto,
usavršeniji od puzzlea.
Smješkam se 
na lijepe misli moje 
i krećem prema postelji.
Laku noć.
Ne želim sanjati opasnu Hillary.
Možda imam pravo sanjati revijalnog Trumpa.
To su ionako samo lepršavi snovi.
Kao da biraš između psihološkog trilera i lošijeg westerna.

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails