Samba i ja

Sunčano popodne u mom gradu,

lijepo i ugodno teče,

savršeno osvijetljeno

i mirisno od procvjetalog busenja svuda naokolo,

a centriranog pod mojim prozorima.

Nakon 'paštašute' i brda zelene salate,

sladoleda i cappuccina,

noge su se lijeno pridigle na stolić,

tijelo je udobno zavaljeno na kauču,

pijucka se ledeno piće,

kroz širom otvorena francuska blakonska vrata,

ispod tende koja leprša,

divno se 'koči' svježe ofarban drveni stol

i na njemu crveni điran,

tek da se točno zna 

na kojim se koordinatama nalazimo.

Lagani samba ritam naglašava optimizam.

Jako je vruće.

I to je samo jedno od mnogih opravdanja za siestu,

koja je čak zdravstveno opravdana,

štoviše - propisana pod ovim dijelom plavog neba.

Vrela ljepota mijenja nijanse 

u predvečernjim satima...

photo by Borka Erceg

I od santorinijevskog blještavila,

nenametljivo prevladaju crvnekaste nijanse

i ublaže do onog rimskog prizora,

koji potiče romantiku do besvijesti.

Tada vas razgolićene noge

u sandalama koje zveckaju

raznobojnim ukrasnim stakalcima

odvedu niz kamenom popločanim ulicama

negdje... 

* Diocletian's Wine House *

Ako vas sitnokoračaj odvede na osamu,

možda se iznenadite 'chandelierima' 

koji se pod vedrim nebom ljuljuškaju

kao i barke ispod njih...

Ne, to ne sanjate

i da, vi ste u Splitu.