Ljubav preko sedam mora i sedam gora

Danas, na Majčin dan, 

osvanula mi je na Facebooku

 fotografija nas dvoje 

i riječi "volim te".

Nije to jedini trenutak dana današnjeg 

u kojemu mi suze klize niz obraze 

u nekoliko redova

i zblog spleta emocija najjačih vrsta.

Dehidrirala sam.

Otkako živi na trećem kontinentu,

otkako radi od jutra do sutra,

otkako u međuvremenu igra i putuje,

premalo se čujemo i ekranski vidimo,

a i da je toga,

svejedno se premalo imamo!

To nam je ogroman problem.

Svaka, rijetka, njegova fotka 

koja stigne 

u nebulozne sate, 

kojom mi javi da je živ

i pomoću koje se zagrlimo,

vrijedna mi je k'o suho zlato.

Sa što manje riječi 

nastojim popratiti

 ovih nekoliko fotografija 

današnjih.

Moj vatepolista.

Onaj isti iz prokišnjavajućeg, 

nedovoljno zagrijanog

 bazena na Poljudu,

gdje se 'klorirao' od svoje šeste,

nakon američkih, 

sada ga okružuju 

australske

 svijetloplave pločice.

Toliko toga smo skupa prošli,

toliko i utakmica odigrali,

a ja svaki puta sve gorljivije navijam

i podržavam i dišem pod, nad vodom,

mlatim se, ljutim, crkavam...

pa se 'nakon' moram oporavljati

od zgusnutih, gotovo neizdrživih emocija

raznoraznih vrsta koje proizlaze iz mog bića

i koje mu šaljem na sve moguće vilinsko-materinske načine.

Jutros sam se rano probudila, 

radi zapjenjene utakmice u finalu 

2015 National League,

okončane srebrom,

ali i njegovim počasnim imenovanjem u 

All Stars Team!

Uredno, redovno i temeljito 

popunjava 

svoju sobu

u našem domu

gdje se nalazi 

impozantni

Hall of Fame!

Sinoćnje sestrino društvo, poželilo mu je sreću ! ! !