Ako uhvatite sebe da u najteže doba dana,
negdje iza objeda,
onemoćali i omamljeni
poluležite, poluzatvorenih kapaka i poluživo plitko dišete,
bez snage da se pokrenete,
osim u slučaju požara, potresa i bombardiranja,
znajte da je to samo unaglo stiglo ljeto,
koje vas je izblesiralo.
I svake godine
uvijek se iznova iznenadimo.
Nespremni na enormnu toplinu,
Nespremni na enormnu toplinu,
a kaputi i džemperi još u ormarima
"zlu ne tribalo".
Danima sam već bosonoga,
po doma i po ulicama.
To me čini sretnom.
Opsjednuta sam zbacivanjem
obuće bilo koje vrste,
čarapa,
svega što mi sputava nožne prste.
I zimi se ja zanesem... dok me netko ne opomene da se - utoplim,
što je naročito izraženo u ovim krajevima.
Utopljavanje je jedna od najvažnijih stvari,
uz čuvanje od propuha
do "čizma glavu čuva",
iako se maaalko manje koristi
otkako su i čizme postale
ljetna obuća.
U ovom dijelu svijeta
izrazito smo OPREZNI,
ono baš se čuvamo,
iako se volimo natjecati
tko će se prvi sezonski baciti u more:)
U pauzi konzerviranja teške zimske robe i
slušanja o nesmotrenom razgolićavanju od strane 'starijih',
svakako pripremite ljetnu slasticu
kao pozdrav ljetu,
koje nas baci s nogu
uvijek jednako.
I radujte se, narodi!
via HERE
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.