I dok sjedim u ugodnoj sjeni
na Julijinom balkonu,
jer sam otvorila sezonu življenja na otvorenom,
od glave do pete sam svjesna
ljetne energije koja nadoilazi i zapljuskuje me.
Dok primičem popodnevnu kavu usnama,
s najvećim svjetskim užitkom,
svjesna sam buke.
Ptičji pijev je najraznovrsniji do sada,
glasnoća im je dostojna prave divljine,
što ide odlično uz moj afrički kaftan crvene boje
oslikan tamošnjim životinjama
i s resama na dnu
koje mi škaklju gleženjeve
pri svakom i minimalnom pokretu,
a ako se ne gibam,
povjetarac sam dovršava radnju.
Ovo je drugi Julijin balkon u mom životu.
Prvi je bio vizualno vjerodostojniji,
potpuno obrastao
pasiflorinim egzotičnim cvjetovima
i gustim granjem
koje se iz vrta penjalo.
Drugi je bio dobrano zarastao glicinijom,
no, tadašnji gazda odlučio je obrstiti sve
što bi predstavljalo možebitnu povijušu
koja bi podnijela
eventualno Romeovo pentranje, valjda.
Iako, iskreno sumnjam da postoji puno njih
koji se uspješno penju
uz žilavo raslinje, uličnu lampu, oluk i slične nebuloze.
Kad razmislim, vjerujem da nema ni onih koji bi
obasjani mjesečinom zapjevali serenadu,
kamoli se penjali.
Doduše, nije izvjesna niti opcija vještog penjanja
uz Matovilkine pletenice
tajno spuštene u vrt, a imam ih :)
Znam samo jednu jedinu osobu
koja bi me
spremno uhvatila
da sebe 'itnem'
preko trbušaste španjolske ograde.
Uspomena na tu spremnost uvijek me dirne u srce.
No, kako ni njega nema više u ovom životu...
nastavljam sama piti
popodnevnu kavicu
i teleportiram se iz svoje
u jednu madridsku rezidenciju,
koja me ne podsjeća
na nikoga
tko bi me spremno ulovio.
Pod ljetnim osvjetljenjem s neba,
u afričkom kaftanu koji 'bode u oko',
naravno bosih nogu,
udobno sklupčana na balkonskoj sjedalici,
sigurna da neću vrisnuti
na ukazanje zajapurene Romeove face
koja se pojavljuje preko ograde zelene boje
vodim vas u posjet toj drugoj adresi...
Može cappuccino, turska kahva, ledeni sok, voda, čaša vina!?!
via EL MUEBLE
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.