Nekako s jeseni...

... obuzimaju nas čudne želje.

Često se i ponavljaju.

Recimo, pletenje.

S početkom jeseni, neobuzdana želja za pletenjem 

obuhvati veliki postotak ženskog roda.

U novije vrijeme i glumice na setovima time krate čekanja,

čak i pod holivudskim suncem.

S tmurnijim nebom, jednostavno poželiš 

premetati raznobojna klupka po rukama, 

zveckati debelim pletaćim iglama,

maštati kako će tvoje ambiciozno pletivo,

bilo da je šal ili džemper,

omotati voljeno biće.

Neki idući postotak,

počme čitati više, 

'opelješi' knjižnicu,

nabije rožnate okvire na nos

i uranja u priče, kojima

 ili bježi od svoje svakodnevnice

ili se oplemenjuje i uživa istinski.

Slijedeći postotak kuha marmelade, džemove i preljeve.

Cijeli dom miriše bajno,

domaćica crkne već na pola posla obavezno

i najrađe bi ekspresnim dodavanjem više 'želina' 

dokrajčila 'i tu marmeladu i sve po redu'.

Ali, teglice su spremne.

Imaju naljepnice.

I moguće, čak, sašivena pokrivala na kockice.

Iako radim sve od navedenoga,

mada neke stvari više baš i ne,

ali svakako baratam svim vještinama,

ja sam jutros 

osjetila 

da dolazi jesen,

koja je 

moje godišnje doba.

Kako me nitko nije pozvao ni na šetnju,

ni na jahanje,

ni u lov,

ni na sakupljanje gljiva,

ja sam uronila u kadu.

Pripremila ručnike jesenjih boja.

I odlazak u šumu zamijenila knjigom 

o strastvenoj ljubavi lady i konjušara.

I to je nekakva priprema za jesen, zar ne!?!

Pjevušila sam od zadovoljstva,

nešto kasnije 

dok sam kuhala savršenu gustu juhu,

u kariranoj pregači toplih boja.

I cijeli dan se osjećam divno!