OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

18. 09. 2014.

Hrabro zagrli svijet. I svoj život.

OVO JE SAMO RAZMIŠLJANJE.
NIJE PORUKA.
NIJE SAVJET.
EVENTUALNO POISTOVJEĆIVANJE PROTUMAČITE KAO SLUČAJNOST.
HVALA.
iz privatnog albuma Martine Feuer de Castro

Koliko nas je spremno zagrliti svijet svom snagom!?!
Ljudi su jaki na riječima,
kao posljedica snažnih poriva iz nutrine,
kao rezultat uzavrelih emocija,
kao nuspojava nezadovoljstva vlastitom svakodnevnicom,
kao ubod intuicije koja ih gurka u rebra, 
kao nepravda koja ih žulja u najskrivenijoj dubini duše,
kao nenadana i dragocjena osviještenost,
kao uspješno objektivno 'bacanje oka' na scenarij života,
kao stotine sličnih primjera najprivatnije vrste.

S vremena na vrijeme, većina počme šetkati po rubu,
balansirajući, sa ili bez šipke u rukama
i obično stignu do pola,
Ukoliko nakon prvih premetanja stopala pred stopalo
nisu počeli hodati natraške,
prema poznatom tlu pod nogama,
namjerno zaboravljajući neudobnost istog,
pristajući na trenutno olakšanje.
Stignu do pola,
pa ipak stanu,
umore se do besvijesti (ili im se samo tako pričini),
pa se vrate sitnim, ali hitrim koracima na znani im početak,
gdje prividno i kratkotrajno sretno odboluju 'opasno' započeto putovanje,
utonuvši u 'razgažene papuče'
i istrenirano zanemarujući neudobni vršak postolarskog klina 
koji ih uporno bode s dna istih.

Elitna postrojba jedina doista raskrili ruke,
pa obuhvati svijet
 skupa sa svojim životom u njemu,
bez obzira što nije cijepljena protiv prirodnih reakcija
poput straha, strepnje, nedoumice 
ili amaterski provedene stohastičke analize izbezumljenog naturščika 
u osviještenim mu osobnim uvjetima.
U datom trenutku,
nakon pomnog razmatranja ukupnosti
koja ih okružuje,
ta malobrojna postrojba
stisne zube, osmijehne se životu i hrabro zagrli svoj život!

Ona koja je ovo sažeto napisala,
zna o čemu priča.
Uhvatila se za svoje nevidljive ordene na grudima,
bez žaljenja
i gotovo ne vjerujući da je iskakala
s dvoje nejake djece na leđima
i s pomoćnim padobranom samo...
Da doskok nije bio u konačnici uspješan, 
ne bi bilo ovog posta.

Sasvim slučajno se sjetih dvije knjige... ako ih niste... napravite to.
Dva romana za uvod u jesen.
Lagani uvod.

2 komentara:

  1. Stici do pola je ipak odvaznost da se proba,a za to je osim izazova potrebna hrabrost, a sposobnost da se sa te udaljenosti sagleda problem cesto mijenja sliku stvarnosti.Dozvoljava movucnost preispitivanja odluke. Oni manje hrabri nemaju ordenje na grudima ali zato nose oziljke na dusi.Ponekad je hrabrost ostati.9

    OdgovoriIzbriši
  2. Svako poduzimanje koje izlazi iz naše komforne zone - odvažnost je svojevrsna. I svi nose nevidljive ordene na grudima, za svaki preživljeni trenutak koji je iziskivao hrabrost, bilo koje vrste.

    OdgovoriIzbriši

link within

Related Posts with Thumbnails