Hrabro zagrli svijet. I svoj život.

OVO JE SAMO RAZMIŠLJANJE.

NIJE PORUKA.

NIJE SAVJET.

EVENTUALNO POISTOVJEĆIVANJE PROTUMAČITE KAO SLUČAJNOST.

HVALA.

iz privatnog albuma Martine Feuer de Castro

Koliko nas je spremno zagrliti svijet svom snagom!?!

Ljudi su jaki na riječima,

kao posljedica snažnih poriva iz nutrine,

kao rezultat uzavrelih emocija,

kao nuspojava nezadovoljstva vlastitom svakodnevnicom,

kao ubod intuicije koja ih gurka u rebra, 

kao nepravda koja ih žulja u najskrivenijoj dubini duše,

kao nenadana i dragocjena osviještenost,

kao uspješno objektivno 'bacanje oka' na scenarij života,

kao stotine sličnih primjera najprivatnije vrste.

S vremena na vrijeme, većina počme šetkati po rubu,

balansirajući, sa ili bez šipke u rukama

i obično stignu do pola,

Ukoliko nakon prvih premetanja stopala pred stopalo

nisu počeli hodati natraške,

prema poznatom tlu pod nogama,

namjerno zaboravljajući neudobnost istog,

pristajući na trenutno olakšanje.

Stignu do pola,

pa ipak stanu,

umore se do besvijesti (ili im se samo tako pričini),

pa se vrate sitnim, ali hitrim koracima na znani im početak,

gdje prividno i kratkotrajno sretno odboluju 'opasno' započeto putovanje,

utonuvši u 'razgažene papuče'

i istrenirano zanemarujući neudobni vršak postolarskog klina 

koji ih uporno bode s dna istih.

Elitna postrojba jedina doista raskrili ruke,

pa obuhvati svijet

 skupa sa svojim životom u njemu,

bez obzira što nije cijepljena protiv prirodnih reakcija

poput straha, strepnje, nedoumice 

ili amaterski provedene stohastičke analize izbezumljenog naturščika 

u osviještenim mu osobnim uvjetima.

U datom trenutku,

nakon pomnog razmatranja ukupnosti

koja ih okružuje,

ta malobrojna postrojba

stisne zube, osmijehne se životu i hrabro zagrli svoj život!

Ona koja je ovo sažeto napisala,

zna o čemu priča.

Uhvatila se za svoje nevidljive ordene na grudima,

bez žaljenja

i gotovo ne vjerujući da je iskakala

s dvoje nejake djece na leđima

i s pomoćnim padobranom samo...

Da doskok nije bio u konačnici uspješan, 

ne bi bilo ovog posta.

Sasvim slučajno se sjetih dvije knjige... ako ih niste... napravite to.

Dva romana za uvod u jesen.

Lagani uvod.