from here
Kao što kiša danas rominja,
mirno, nježno, smireno,
nakon sinoćnje oluje,
tako moje misli polako zveckaju,
nekim lijenim ritmom,
na tren obećavajućim,
na tren opuštajućim,
usklađene s blistavim kapljicama
koje klize velikim prozorima
i donose jedan neuobičajeno meki ponedjeljak.
Možda sam samo umorna...
Poluosluškujem te zveckajuće misli
s jednom jedinom željom...
da mi se ne zamrse,
dok zvučno sviruckaju
ljuljuškajući se s najraskošnijeg 'chandeliera',
kojeg mogu gotovo vidjeti kroz poluzatvorene trepavice.
Neprimjereno sam prilegla
sred jutra,
onako salonski,
nakon neprospavane noći,
od koje mi se malko muti pogled.
Smješkam se,
ispunjenog srca.
I ako sam usnula,
važno je samo da nikako ne čujem u glavi
'Fantoma iz opere'...
moj luster mora ostati siguran.
Mora!
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.