...like diamonds in the sky.

from here

Kao što kiša danas rominja, 

mirno, nježno, smireno, 

nakon sinoćnje oluje,

tako moje misli polako zveckaju,

nekim lijenim ritmom,

na tren obećavajućim,

na tren opuštajućim,

usklađene s blistavim kapljicama 

koje klize velikim prozorima

i donose jedan neuobičajeno meki ponedjeljak.

Možda sam samo umorna...

Poluosluškujem te zveckajuće misli

s jednom jedinom željom...

da mi se ne zamrse,

dok zvučno sviruckaju

ljuljuškajući se s najraskošnijeg 'chandeliera',

kojeg mogu gotovo vidjeti kroz poluzatvorene trepavice.

Neprimjereno sam prilegla 

sred jutra,

onako salonski, 

nakon neprospavane noći,

od koje mi se malko muti pogled.

Smješkam se,

ispunjenog srca.

I ako sam usnula,

važno je samo da nikako ne čujem u glavi

'Fantoma iz opere'...

moj luster mora ostati siguran.

Mora!