Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

02. 09. 2013.

A propos

Dobar dan, salonski gosti,
neka vam je neloš ovaj ponedjaljak,
ako je ikako moguće, neka bude odličan, kao meni!

Sretna sam što sam mlada mama,
što su moji potomci sada odrasli ljudi
s pubertetskim, tinejđerskim i ostalim opasnim šizama 
iza sebe, iza mene, iza nas.
Oni stasali u dobre ljude,
a ja još svježa, snažna, sva svoja (mentalno).
I ponosna.
Poludila nisam,
a mogla sam.
Moglo se dogoditi olako,
 jer otkako sam stasala,
paralelno sam uvijek vozila 
nekoliko osobnih svjetova,
a svi važni,
a sve uzde u mojim rukama,
a bez predaha.
Sažeto bi bilo da 
ispred mojeg turbulentnog životnog uskakanja 
u različite scenarije,
koje nisam kreirala iz puke zabave, 
nego su se sudbinski poodvijali,
na prvom mjestu bila je 
najvažnija i najvrijednija moja uloga - majčinska.
Trenutkom kada odlučimo postati roditelji,
svjesnost preuzete uloge ima 
ozbiljnost, zrelost, važnost i nema se tu što posebno dodati.
Iako se danas možemo uvjeriti da 
biološka ili posvojena djeca 
nekad žalosno imaju status, 
božemiprosti modnog dodatka...
Danas želim reći da sam 
SRETNA 
što sam u ovom dobu
 majka neškolske djece.
Nema razloga nabrajati ostale dodatne 
radosti balkanskog odrastanja
ono s hektolitrima pića,
bećarskim ponašanjem,
izlascima do svitanja i nikako drukčije ne može,
zabijanjem autom u zid,
odvijevanjem koje sablažnjava,
bla, bla, bla.
Sve to prođe, nekada sretnije, nekada manje sretnije,
važno da svi prežive.
Ovih dana svi naši mediji 
kao prvo i najvažnije naglašavaju 
ZABRINUTOST 
zbog početka školske godine!!!
I to je strava.
Nije ni početak školske godine više 
normalan događaj u našim 
visokoosviještenim životima,
baš kao ni pubertet.
To odgajanje djece postalo je 
posebna nauka,
koja iziskuje napore i nervoze 
sve većih i ozbiljnijih razmjera.
Roditelji su potpuno van sebe,
ali istinski van sebe.
Ljudi ne čupaju kosu samo 
zbog skupoće ili nabavljanja školskih knjiga,
zbog stresa nakon mučnog biranja škola,
grupnog rješavanja ljetne lektire,
utuvljavanja najmlađim primjercima najsigurnije putanje 
koje su određene prometnim znacima,
psihološkom pripremom svojih đaka na očekivane rezultate 
bez kojih se neće moći upisati u daljnje stupnjeve 
koji će ih proizvesti u ljude koji mogu pristojno zaraditi za život...
Tim je ljudima, odnosno sretnim roditeljima 
ZLO 
zbog početka školske godine,
koja je obojana strepnjama svih vrsta.
Dobila je značenje OPASNOSTI. 
Osim roditelja, uključene su i bake i djedovi, 
pa svi poznati koji rade po školama, knjižarama...
Naravno, govorim o školovanju do fakulteta.
U 'moje' doba pamtim samo intervencije vezane za fakultet,
što sam kao dvostruka supruga sveučilišnih profesora itekako imala priliku doživjeti.
Ali, 'ajde...
No, sada je okrutno od prvog razreda osnovne škole.
Užas.
Šteta.
I od toga je nastao svjetski problem,
pridodan svim ostalim problemima s kojima se ljudi bakću.
Uz jutarnje vijesti, na mali trenutak sam i sama osjetila 
u dnu želuca buđenje nekog lažnog impulsa 
koji bi se formirao u tu istu strepnju,
da se na vrijeme nisam podsjetila da 
ja 'ne moram očajavati'
ja sam to prošla još dok je bilo sve humanije.
 Sretna li sam
što je okrutni 'japanski sistem' nastupio 
nakon moje faze 
školovanja djece.
Želim svima da započeta
 školska godina 
bude što - normalnija.
Sretno vam bilo,
vama i vašim slatkim đacima!

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails