A propos

Dobar dan, salonski gosti,

neka vam je neloš ovaj ponedjaljak,

ako je ikako moguće, neka bude odličan, kao meni!

image

Sretna sam što sam mlada mama,

što su moji potomci sada odrasli ljudi

s pubertetskim, tinejđerskim i ostalim opasnim šizama 

iza sebe, iza mene, iza nas.

Oni stasali u dobre ljude,

a ja još svježa, snažna, sva svoja (mentalno).

I ponosna.

Poludila nisam,

a mogla sam.

Moglo se dogoditi olako,

 jer otkako sam stasala,

paralelno sam uvijek vozila 

nekoliko osobnih svjetova,

a svi važni,

a sve uzde u mojim rukama,

a bez predaha.

Sažeto bi bilo da 

ispred mojeg turbulentnog životnog uskakanja 

u različite scenarije,

koje nisam kreirala iz puke zabave, 

nego su se sudbinski poodvijali,

na prvom mjestu bila je 

najvažnija i najvrijednija moja uloga - majčinska.

Trenutkom kada odlučimo postati roditelji,

svjesnost preuzete uloge ima 

ozbiljnost, zrelost, važnost i nema se tu što posebno dodati.

Iako se danas možemo uvjeriti da 

biološka ili posvojena djeca 

nekad žalosno imaju status, 

božemiprosti modnog dodatka...

Danas želim reći da sam 

SRETNA 

što sam u ovom dobu

 majka neškolske djece.

Nema razloga nabrajati ostale dodatne 

radosti balkanskog odrastanja

ono s hektolitrima pića,

bećarskim ponašanjem,

izlascima do svitanja i nikako drukčije ne može,

zabijanjem autom u zid,

odvijevanjem koje sablažnjava,

bla, bla, bla.

Sve to prođe, nekada sretnije, nekada manje sretnije,

važno da svi prežive.

Ovih dana svi naši mediji 

kao prvo i najvažnije naglašavaju 

ZABRINUTOST 

zbog početka školske godine!!!

I to je strava.

Nije ni početak školske godine više 

normalan događaj u našim 

visokoosviještenim životima,

baš kao ni pubertet.

To odgajanje djece postalo je 

posebna nauka,

koja iziskuje napore i nervoze 

sve većih i ozbiljnijih razmjera.

Roditelji su potpuno van sebe,

ali istinski van sebe.

Ljudi ne čupaju kosu samo 

zbog skupoće ili nabavljanja školskih knjiga,

zbog stresa nakon mučnog biranja škola,

grupnog rješavanja ljetne lektire,

utuvljavanja najmlađim primjercima najsigurnije putanje 

koje su određene prometnim znacima,

psihološkom pripremom svojih đaka na očekivane rezultate 

bez kojih se neće moći upisati u daljnje stupnjeve 

koji će ih proizvesti u ljude koji mogu pristojno zaraditi za život...

Tim je ljudima, odnosno sretnim roditeljima 

ZLO 

zbog početka školske godine,

koja je obojana strepnjama svih vrsta.

Dobila je značenje OPASNOSTI. 

Osim roditelja, uključene su i bake i djedovi, 

pa svi poznati koji rade po školama, knjižarama...

Naravno, govorim o školovanju do fakulteta.

U 'moje' doba pamtim samo intervencije vezane za fakultet,

što sam kao dvostruka supruga sveučilišnih profesora itekako imala priliku doživjeti.

Ali, 'ajde...

No, sada je okrutno od prvog razreda osnovne škole.

Užas.

Šteta.

I od toga je nastao svjetski problem,

pridodan svim ostalim problemima s kojima se ljudi bakću.

Uz jutarnje vijesti, na mali trenutak sam i sama osjetila 

u dnu želuca buđenje nekog lažnog impulsa 

koji bi se formirao u tu istu strepnju,

da se na vrijeme nisam podsjetila da 

ja 'ne moram očajavati'

ja sam to prošla još dok je bilo sve humanije.

 Sretna li sam

što je okrutni 'japanski sistem' nastupio 

nakon moje faze 

školovanja djece.

Želim svima da započeta

 školska godina 

bude što - normalnija.

Sretno vam bilo,

vama i vašim slatkim đacima!