via normasjeanes.tumblr.com
Usnula sam.
Do poljupca princa.
Dokazalo mi se da prinčevi postoje.
I to je dobro znati.
Doduše jaaako su rijetki
i treba imati malko sreće.
Ali sama spoznaja da hodaju
i žive na istoj planeti - dobra je.
Mirnije možete 'ubiti oko'.
I taj spokoj rezultira lijepim snovima.
Okrijepa snom daje potrebnu snagu za
hvatanje u koštac sa životom.
I na kraju
em ste odmorni,
em jaki,
em raspoloženi,
em spremni za prinčev poljubac
od kojeg vam se zavrti u glavi
i hop - promijeni se život nabolje.
I ne vidim što tu ne valja!?!
Lako je tada obavljati i poslove iz realnosti
u međuvremenu...
... teče i teče, teče jedan ponedjeljak,
dajem vam poljubac u razdjeljak,
da pronađete u sebi sklonost za bajku,
koja blagotvornošću ponekad zamijeni i majku,
neka vam dolazak jeseni,
osmijeh na licu ne zasjeni,
neka vam problemi,
sjednu pravilno k'o i meni,
pa kad su već tu oko nas,
neka barem komadić duše nađe spas,
zato poslušajte mene,
entuzijazam neka ne vene,
bajka sigurno postoji u svima,
ne čekajte da dođe plima,
pa da vas tek nevolja natjera,
da se latite nevidljivog pera,
njime da spašavate svoje snove,
ili kreirate uvjete nove,
koji će vam olakšati sve što vas tišti
i prije nego iz vas nezaustavljivo zapišti,
a ja se smijući na ovakvo pričanje,
spremam na jedno energetsko šetanje...
ha ha ha ha ha!
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.