umivanje

Divan kišni dan.

U Dalmaciji pogotovo.

Kod nas kiša ne pada mjesecima,

nebo nije neodređene boje,

kapi nisu rijetke i male,

nije bezmirisna.

Eh, ovdje je to drugačije,

nego u kontinentalnim predjelima.

Kad je kiša - zna se da je kiša.

Dođe naglo,

najavljena intenzivnim nebom,

stušti se krupnim kapima,

ispljušti k'o luda,

jak ozon dopre do sinusa,

rijetki imaju prikladnu obuću,

nema svatko ni kišobran u pripremi,

apsolutno nitko ne ide vani, ako baš nije nužno,

vozači nervozno trube na sve i sva,

vidno je sve umiveno,

galebovi ne prestaju letjeti,

boje su intenzivne,

ipak se nose naočale za sunce.

Kišovito vrijeme brzo prođe.

Ionako brzo osvane ljeto,

bez prelaznog perioda.

Zvuk kiše umiruje.

Asocira na djetinjstvo.

Na miris knjige posuđene u knjižnici.

Na laganu dekicu.

Na onaj osjećaj kada možeš ostati doma,

misleći na ostale koji gacaju mokri do koljena.

Na odvažnu šetnju pod kišobranom...na Sustipan?

Na palačinke.

Dobar film.

Odbijanje kapljica od morske površine.

Na žuti kišobran.

Utješno...

Pretvorite kišni dan u radost.

via loveyourplace

I ne zaboravite,

kiša je često savršena kulisa 

za neočekivano dobre stvari...