Tlak mi je 90/60,
plitko dišem,
zlo mi je.
Ustala sam držeći se za zidove,
kao da sam netom zgotovila
sedam dana žestokog jedrenja.
Idem po 5. kavu danas.
Promjene vremena traju
ove godine
bez predaha.
Na izmaku sam
još i od toga.
Taman kad mi se sva depra
ovog svijeta
sručila na psihu,
umjesto da sam i dalje razmišljala
o hladnom oružju,
nazvala me Prvorođena
i procvrkutala u slušalicu.
Jučer nije cvrkutala,
jučer je bio njezin red
da bude loše.
da bude loše.
Srećom da se danas nismo preklopile.
S cvrkutom sam,
odložila oružje
i poželila da sunce bljesne do 40 C
i da se više nikada tamni oblaci
ne spuste do čela.
Osim kave,
poslužit ću sebi i čokoladni keks!
Žuta minuta
nek' postane optimistična
boja sunca,
ljetnih kolača,
kupaćih kostima,
ukrasnih vrpca,
torbica,
oldtimera,
leptir mašni,
cvijeća,
kišobrana,
dječjih igračaka.
Jer... žuta boja izaziva
radost,
optimizam,
dobro djeluje.
Moja prva asocijacija na ovu boju
umakanje je prstiju
u gustu žutu temeperu
mirisa koji obožavam,
kako bih na sivom papiru
utapkala što realističnije
cvijeće
mimoze.
Tek na drugom mjestu je
slatkogorkasta
neodoljiva
glatka
hladna
krema za lemon pie,
koja klizi niz grlo
ostavljajući
kao P. S .
slatkoću...
via vintage rose garden