Kamo s muškim klimakterijem!?! U zapučak, s osmijehom.

Dok slušam Marthu Stewart 

koja dosadnjikavom intonacijom 

lijepo objašnjava 

kako za pravljenje Beignets 

trebate upotrijebiti ravnalo, 

kako bi svi bili isti, 

odjednom postajem svjesna, 

da ne gledajući je

 nego samo slušajući, 

čovjek se lako može zabuniti da to govori 

u stvari,

Candice Bergen - isti glas imaju njih dvije.

Dobro jutro.

U zadnja tri dana, čak sam dva puta

 podijelila 

jedan trik

 s dvije žene.

Trik je iz moje riznice mudrolija stečenih

 odgojem pod ovim dijelom neba,

no starinskog tipa,

koji je mudriji 

od bahaćenja moderne žene,

načina koji je danas cjenjeniji.

Naravno, čisto zbog toga što stalno žene dokazuju i dalje 

svoj stupanj emncipacije, osviještenosti, napredovanja, oslobađanja od okova i slično.

Time sebi na glavu stavljaju 

još veći teret nego im je dano 

u itekako moćnom originalu,

ali svak po svome.

Subjektivan odabir.

Trik je samo olakšavanje 

samoj sebi,

nije - ljekovito djelovanje.

Naime, primjenjiv je 

ilitiga ima smisla 

samo u odnosu koji je već dugotrajan

ili u odnosu koji je na zalasku

ili u odnosu kojeg se održava forme radi,

ali takvi odnosi su i najčešći,

bajka varijante su rariteti.

I sama sam ga primijenila 

kada mi je bilo iznimno teško,

pa je sebe valjalo primiriti do izdržljivosti.

Da ne duljim...

kada vam vaš klimakterični

nervozni, 

naporni, 

otresajući, 

napeti, 

čangrizavi. 

odjednom drukčiji 

partner

koji se preobrazio preko noći,

sjedne na 'tikvu',

na nov zanovijetajući način,

daleko je bolje zatomiti 

odgovaranje svađalačkim tonom,

zorno pokazivanje netrpeljivosti koje vam nadođe,

dokazivanje povišenim tonom,

treskanje vratima,

odbijanje kuhanja,

durenje s mučnim razdobljima tišine,

kućni kaos.

Umjesto toga,

kao PRIVREMENO rješenje,

zamislite slijedeću svoju ulogu,

koja donosi opći spas...:)

Zamislite da ste medicinska sestra

u nekom ubavom sanatoriju,

u kojemu radite svoj posao

bez suvišnih emocija,

posao za koji ste plaćeni,

da odjeveni u bjelinu

i nečujnim korakom njegujete 

razdražljive starije osobe.

Nema praskanja na pacijente,

nema svađa,

nema nervoza,

nema odlazaka na peti niz hodnik,

nema lupanja vratima.

Posao se obavlja kako spada.

Ako pacijent hoće do malog jezera,

odgurate kolica prema jezercetu.

Ispod vrbe zastanete,

kako biste mu prebacili toplu deku preko koljena.

Ako je žedan, 

izvući ćete termosicu s čajem.

Ako nešto neduhovito ispriča,

čak ćete se oglasiti neom vrstom smijeha.

I tako stigoste do jezerceta

i taman kad ga htjedoste upitati 

nije li divan zrak i pogled na

kanadske guske i labudove,

on se, ničim izazvan,

gornjim dijelom tijela

okrene prema vama

i obruši zahtjevom 

kako ne želi biti tu

i oštro zatraži

da ga smjesta vratite u sobu.

Ne izderete se na njega,

nego se nasmiješite,

glasno potvrdite kako ste čuli 

iznenadnu želju

 koja ga je spopala,

smireno otkočite kolica,

pa ih polako odgurate 

u smjeru 

iz kojega ste 

netom 

naišli.

Ako se sjetite da ste u odori,

da imate nečujne snježnobijele tenisice na nogama,

da je vaš 'bidan čovik' pacijent,

poštedit ćete sebe nerviranja

koje onda zahvati sve upamćene nevolje

od datuma kada ste rekli DA.

Ovaj trik sam već nekada ovdje spomenula.

Ovo je odlična tehnika,

ako je duhovito i mudro usvojite.

Ovaj obrazac nošenja 

s muškim klimakterijem (44 +)

ili staračkim mušicama,

 ukoliko partner ima o ho ho godina,

donosi mir u kući,

on ostane 'kratkih rukava'

nakon što mu izbijete iz ruku oružje

za kreiranje klasične svađe,

a vi ste s malom 

privatnom 

dramskom sekcijom,

na dobitku!

Prebrodili ste trenutak prštanja 

koji potraje predugo i iscrpljuje ukoliko potraje.

Prištedjeli ste sebe.

I njega.

Ako je riječ o klimakteriju, 

a ne o nečem drugom,

upamtite - privremeno je.

Ovo ne vrijedi obrnuto.

Obrnuto ne pali.

Žene su daleko teže podnošljive u svojim klimakterijima.

Premda, nije loše samu sebe podsjetiti da će i taj horror proći,

pa obuzdati nekontrolirana istresanja.

Kvalitetnim treningom

ili osviještenošću se i to može

poprilično uspješno.

Toliko o tim facama

u osjetljivim im godinama.

koje su nas nekada obarale s nogu.

Jadni, nije ni njima lako nositi se s promjenama,

koje niti nisu pomno obrađene

koliko se o ženskim promjenama 

piše, govori, debatira, razmišlja, usmjerava ...

Kada naiđe teški trenutak,

otiđite u neki zgodan ambijent,

gdje ćete popiti kavu sa šlagom

 sami samcati.

Gdje ćete slušati ugodnu muziku.

Gdje niste trebali otići, stići, doći,

nego ste tu 

jer je to 

potez iz čista mira!

Malo je takvih poteza,

jer za njih nemamo vremena

od svih mogućih 

ozbiljnih stvari i poduzetnog življenja

ili imanja svega pod kotrolom.

Svakako treba napraviti 

što češće

bilo koju vrstu poteza

na otvorenom ili zatvorenom,

koji će biti 

POTEZ IZ ČISTA MIRA.

Nepotreban, mali, samo naš.

Da ne zaboravimo da postojimo u originalu i bez stečene dodatne opreme.

... svi koji sada u sebi promisle

"nemam ti ja vremena za to",

nisu u pravu,

jer toliko i puno više vremena potroše na 

neku 'ćakulu' ,

na seriju,

na nešto za trajanja dana, 

što nije 

aktivno delanje  bez kojega bi svi oko njih  pomrli.

Nedjelja je. Zasladite se.

SUPERWOMAN

Probudiš se jedno jutro

i shvatiš da želiš postati

ni manje, ni više

nego

Superwoman.

Shvatiš da je došlo vrijeme

 da nadmašiš 

samu sebe

poljubiš se u ogledalo

i odvezeš se u 

prave ruke

pa povjeriš svoju želju

postojećoj

 Superwoman.

Postaneš njezina učenica

i od prvog trenutka shvatiš

da ste zajedno zamahnule 

čarobnim štapićem.

Od tog dana počmeš 

nevjerojatno blistati,

glasno pjevati,

uspravno hodati,

drsko se osjećati,

shvatiš da si živa

i malko požališ 

da ti je tek sada 

pala na pamet 

ta ideja.

Postojeća Superwoman 

ima 40 godina,

majka je ČETVERO djece,

zaljubljena supruga,

sa skladnim životom

i nevjerojatnom toplinom i energijom.

Superwoman je bila odlična studentica,

dobitnica Rektorove nagrade,

ostvarila je državni rekord na 100 m leđno,

sa 22 godine dovršila obrazovanje,

zaljubila se do ušiju u viceprvaka svijeta u tajlandskom boksu

i udala se iz ljubavi.

Danas je ponosna majka četvero djece,

zgodna žena,

osobna trenerica,

koja živi sretan život

u nevjerojatnom skladu svoje obitelji

i radi posao koji obožava! 

Zbog svega toga je - Superwoman.

I zna kako to postati.

I ima recept.

I ima energiju koju nesebično daje.

I zna kako potaknuti druge.

Iz ružičaste dvorane se izlazi s osmijehom koji više ne odlazi s lica !

Govorim iz osobnog iskustva.

Preobražaj.

 KLIKNI  -  OVDJE 

FACABOOK -  ovdje

Moj sretan rođendan svečano je započeo sinoć u ponoć ili Čudo u 9. ulici

... do tog sam sata 

noćno kuhala 

vlastiti rođendanski ručak,

za najbliže moje 

koji su u istom gradu,

dovršila tortu,

bolnih leđa oprala svo posuđe

i onda se desilo 

Č U D O ! ! !

U ponoć se pojavio pravi lijepi princ.

Moj princ.

Iznenadila sam se do strahovitog 

lupanja srca.

Prožeta ljubavlju 

najvećom i jedinom na svijetu,

našla sam svoj 

spas, utočište, toplinu, 

povjerila sam mu svoj život

trenom kad sam pala u njegov ogromni zagrljaj,

najsigurniji na svijetu

i jedini koji mi paše 

još bolje 

nego Trnoružici 

staklena cipelica

na "šesnom" stopalu.

Neviđeno sam bila sretna, 

toliko da nisam bila svjesna 

apsolutno 

ničega,

doli 

ogromne 

ljubavi.

Iščezle su sve brige, 

sve što me ikad tištilo, 

čak se retroaktivno pobrisalo 

sve loše 

tamo do 

djetinjih dana, 

nestao je osjećaj osamljenosti, 

nestale su nesigurnosti, 

nestali su strahovi, 

nestale su godine, 

nestalo je sve grubo,

vraćena sam bila na tvorničke postavke 

koje su obećavale 

sve isponova, 

ono 'učisto'.

Prinčevi su mi poljupci 

udahnuli život,

obasjali facu i dušu,

stopili naša dva srca,

poklonili grleni smijeh,

onaj koji liječi, osnažuje, regenerira

i za koji vrijedi živjeti.

Bila sam njegova princeza,

osjećajući da će me baš on okruniti

i da ću svoju djevojačku tijaru odložiti,

kad postanem kraljica

prvi puta zaozbiljna.

Jedino sam to i željela,

ništa drugo,

spremna odbaciti staklene cipelice

i otići za ruku s njim 

bosa,

nebitno kamo,

bitno da smo skupa.

Nepogrešivo sam znala da sam povlaštena.

Sa sigurnošću sam osjećala da sam 

prava princeza,

bez ijednog zrna graška.

Jer da ih je bilo,

mi bi skuhali ukusnu krem juhu od njih.

Bila sam sasvim sigurna 

da me jedan dobri anđeo 

pogladio s neba,

znala sam točno i koji

i kako se zove.

Nečujno sam joj zahvalila.

Glasno sam se smijala,

grlila ga jako,

gledala u oči i vidjela tamo 

sebe u originalu,

jeli smo žele bombone,

koje sam još kao curica obožavala.

Srsi su me prolazili od snažne ljubavi

u kojoj nema 

niti jednog jedinog pitanja.

Nakon četiri sata

 probudila sam se na kauču,

zarumenjenih obraza,

raščupane kose,

nasmijana oko glave.

U ružičastoj majici rezerviranoj 

samo 

za 

cheerleadersice,

došla sam do ogledala,

a iz ogledala me gledala 

ona ista cura,

koju oduvijek znam

najblistavije mi rekavši:

"Sretan ti rođendan, Rea!"

Pavlova na gostovanju u mom Salonu

Čekala sam to popodne čak tri interesantne dame
da u baletnim papučicama
 uplešu u moj Salon za durenje.
Iz tog razloga, pripremila sam nježnu, hrskavu tortu,
koja je dobila ime po slavnoj balerini Ani Pavlovoj
za koju su u Australiji osmislili ovu divotu njoj u čast.
Kao domaćica 
nisam držala potrebnim da ih dočekam
 u baletnom kostimu,
niti u punđi obuhvaćenoj mrežicom, 
niti s markantnim make-upom koji daje tužan izraz 
zbog izvijenih obrva kao što su bile Jeffove u "Dinastiji",
a i tijaru sam odložila da počiva na komodi pred ogledalom.
Ali, zato sam prastari stolnjak od vezenog organdija izvadila,
kao i damske šalice za kavu none Grazielle,
te sićušne 'bićerine' tete Tinke, veličine naprstka, kako se dame ne bi 'cvrcnule'.
Mi smo popile zato nekoliko 'naprstaka'.
Ponekoj je zatrebala Gauguinova lepeza, 
no osmosatni aktivni razgovor vrlo zanimljivog karaktera,
provukao nas je kroz svakojaka životna pitanja unisex tipa,
preko projektivne identifikacije,
do primjera iz prakse koji se ljubavi prave tiču,
da bi potom završile osvrtom na pročitane knjige,
prekidane salvama smijeha 
kada bi se prisjetile 
vinjeta iz osamdesetih godina 
prošlog stoljeća,
kada smo bile 
premlade.
Savršeno poslijepodne četiri graciozne Pavlove,
koje su odmarale svoje baletne noge
u opuštenoj i udobnoj atmosferi salonskoj,
sladeći se i slaveći veliku Anu
i nazdravljajući Australiji.