... najdraže doba u godini.
Uvijek doživljeno sretno, čak i kada nije.
Doba zamišljeno sa snijegom, zamirisano smolom s bora i fritulama, omotano šuštavim papirom,
ispunjeno ljubavlju, pjesmama koje znamo pjevati,
s predivnom jelkom podnožja zatrpanog blistavim darovima, među kojima su najvažniji drveni konjić koji se njiše, elaktrični vlakić, koturaljke, velika lutka... cijela slika je obrubljena nasmijanim dragim licima!
Jedina izvjesna iz gornje scene
moja je ovogodišnja jelka,
veličine one ispred teatra,
jedva donešena doma...
Svima kojima sam ispisivala čestitke,
koje su poštom krenule na adrese,
sugerirala sam da pažljivo, strpljivo, maštovito i s ljubavi istkaju sebi divne blagdane i iduću godinu,
poput benediktinki s Hvara koje izrađuju
rijetku, vrijednu, prelijepu čipku od agavinih niti.
Jedna takva 'izumiruća' čipka,
ove godine, iz mojih ruku, stigla je
zapakirana, pod bogatu kalifornijsku jelku,
s imenom Kathy na vrhu,
a otvorit će je žena koja pruža
majčinsku ljubav mom sinu tijekom cijele godine...
Pa, onda...istkajmo sami sebi onakav Božić kakav želimo!
Ja sam već počela,
pridružite mi se!
Jedno zlato je sa mnom,
drugo jaše na australskim valovima,
a svi smo skupa u srcima,
kao i uvijek!!!
A ja...
ja sam sebe ispunila ljubavlju,
koju šaljem sada vama,
uz moje dobre, tople želje..!
Sretan Božić.
