Ovo je peti post na ovom blogu,
dan za danom,
u kojem postavljam
po jedno pitanje.
Pitanje koje je upućeno - vama,
a odgovarate bez da vaš
ISKREN odgovor
itko mora čuti,
osim vas samih.
Što često može biti i malko neugodno.
Znam da vas vrlo rijetko pitaju čak i ono 'kako si',
a ako začujete to pitanje,
ono je postavljeno uglavnom
bez da se očekuje odgovor,
više u sklopu letećeg pozdrava.
Inače vas ODRASLE rijetko
ljudi nešto pitaju
baš baš,
osim ako se ne tiče nekog drugog,
kad se raspituju
je li vam se dijete upisalo u školu,
gdje ste kupili te sandale,
znate li gdje ima za kupiti knjiga u današnje doba bez knjižara,
kakva vam je situacija doma,
idete li na ljetovanje,
kada vam počinje godišnji odmor,
što vi kažete na situaciju s .... nekom od vijesti iz UD (uboga država).
Najintimnije bi bilo pitanje
'kako podnosiš ti ovu vrućinu',
hahahahahaha!
Ja pitam po jedno pitanje,
koje otvara more drugih nenapornih misli
jer živimo u doba daleko manjeg razmišljanja
nego prije.
Sve je serivrano
gomiletinom informacija
koje su nam lako dostupne,
pa smo se malo odučili ne mozgati,
ako nije nešto nužno.
Manja grupacija baš razmišlja,
a veća ionako plitko diše ovaj život,
ili inače nije sklona razmišljanju,
uz krilaticu
'nemam ti ja vremena za razmišljanje'.
I onda zakržljamo, neopazice, mic po mic.
Kao što smo zaboravili ispisivati slova rukom.
I ne samo to,
nego u nekom smo grupnom tupilu
kojeg nismo posve svjesni.
Ima i kategorija koja razmišlja
(govorim sve o razmišljanju van posla!),
ali u tolikoj mjeri sve baca u zafrkanciju,
jer sprdnja ove i one vrste vrlo je popularna,
pogotovo na društvenim mrežama.
Kada se izdvojite,
pa sklonjeni i odmorenog uma bacite pogled
na te 'umne sprdnje'
koje su nadmudrivanja bez duhovitosti,
nasmijete se
jer su pretjerane i u svojoj pretjeranosti
koja ponese komentatore,
smiješno bedaste.
Uvijek ima iznimaka,
pa i u ovome,
jasno.
Pitanje dana ide na kraju posta.
Danas sam dobila POKLON !
Stariji brat mi je darovao najnoviji izum za dugokose.
Njegova mlađa kćer plivačica otkrila nam je 'tu Ameriku'.
Ručnik za kosu od mikrovlakana.
U obliku turbana sa svim uputama kako ga zakačiti da stoji čvrsto i za omanja uragana.
Lagan, divan, u svim bojama, povoljan
i nenadoknadiva alatka za sve s dugom ili gustom kosom.
Za građane i one koji se bave vodenim sportovima.
(Ja sam građanka.)
Sretna zbog ovog poklona.
Naručiti možete - OVDJE
ukoliko ne živite u Zadru, Rijeci, Osijeku ili Zagrebu.
dan za danom,
u kojem postavljam
po jedno pitanje.
Pitanje koje je upućeno - vama,
a odgovarate bez da vaš
ISKREN odgovor
itko mora čuti,
osim vas samih.
Što često može biti i malko neugodno.
Znam da vas vrlo rijetko pitaju čak i ono 'kako si',
a ako začujete to pitanje,
ono je postavljeno uglavnom
bez da se očekuje odgovor,
više u sklopu letećeg pozdrava.
Inače vas ODRASLE rijetko
ljudi nešto pitaju
baš baš,
osim ako se ne tiče nekog drugog,
kad se raspituju
je li vam se dijete upisalo u školu,
gdje ste kupili te sandale,
znate li gdje ima za kupiti knjiga u današnje doba bez knjižara,
kakva vam je situacija doma,
idete li na ljetovanje,
kada vam počinje godišnji odmor,
što vi kažete na situaciju s .... nekom od vijesti iz UD (uboga država).
Najintimnije bi bilo pitanje
'kako podnosiš ti ovu vrućinu',
hahahahahaha!
Ja pitam po jedno pitanje,
koje otvara more drugih nenapornih misli
jer živimo u doba daleko manjeg razmišljanja
nego prije.
Sve je serivrano
gomiletinom informacija
koje su nam lako dostupne,
pa smo se malo odučili ne mozgati,
ako nije nešto nužno.
Manja grupacija baš razmišlja,
a veća ionako plitko diše ovaj život,
ili inače nije sklona razmišljanju,
uz krilaticu
'nemam ti ja vremena za razmišljanje'.
I onda zakržljamo, neopazice, mic po mic.
Kao što smo zaboravili ispisivati slova rukom.
I ne samo to,
nego u nekom smo grupnom tupilu
kojeg nismo posve svjesni.
Ima i kategorija koja razmišlja
(govorim sve o razmišljanju van posla!),
ali u tolikoj mjeri sve baca u zafrkanciju,
jer sprdnja ove i one vrste vrlo je popularna,
pogotovo na društvenim mrežama.
Kada se izdvojite,
pa sklonjeni i odmorenog uma bacite pogled
na te 'umne sprdnje'
koje su nadmudrivanja bez duhovitosti,
nasmijete se
jer su pretjerane i u svojoj pretjeranosti
koja ponese komentatore,
smiješno bedaste.
Uvijek ima iznimaka,
pa i u ovome,
jasno.
Pitanje dana ide na kraju posta.
Danas sam dobila POKLON !
Stariji brat mi je darovao najnoviji izum za dugokose.
Njegova mlađa kćer plivačica otkrila nam je 'tu Ameriku'.
Ručnik za kosu od mikrovlakana.
U obliku turbana sa svim uputama kako ga zakačiti da stoji čvrsto i za omanja uragana.
Lagan, divan, u svim bojama, povoljan
i nenadoknadiva alatka za sve s dugom ili gustom kosom.
Za građane i one koji se bave vodenim sportovima.
(Ja sam građanka.)
Sretna zbog ovog poklona.
Naručiti možete - OVDJE
ukoliko ne živite u Zadru, Rijeci, Osijeku ili Zagrebu.
Intimno pitanje dana,
koje vas neće opteretiti
zbog eventualnih brojnih upitnika
koji se pojave nad glavom,
što mi je danas spomenula
jedna moja draga čitateljica
(brojne upitnike koji se roje i roje)
i danas mi to obznanila.
Pitanje:
"Kad se naljutite,
kada ono eksplodirate u trenu
i obrušite se
na određenu osobu
iz vaše neposredne okoline
(partner, kolega, šef, sestra, potomak, prodavač, javni bilježnik, majstor, susjed)
priupitate li se
IKADA
jeste li se obrušili
na pravu personu
ili ste se ispraznili na osobu
nad kojom vam je to najlakše,
koja se tu zatekla tog trena,
od koje ste 'jači'
ili koja vam inače beskrajno ide na nerve,
ali još to niste osvijestili?
Ili uopće ne razmišljate kasnije o događaju,
podvodeći sve pod 'ionako je prošlo'?
Ako vam ipak padne na pamet
da ta osoba nije direktno kriva,
ispričate li joj se
i onda izmijenite
osobni problem
u svojim postavkama
za ubuduće?"
Ugodno popodnevno kupanje.
Ugodan kasni ručak
Ugodan završetak radnog tjedna.
Ugodan početak vikenda.
Ugodan život!
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.