Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

29. 06. 2017.

I'm blonde, I'm beautiful and I'm going to Sydney



Plavuša sam.
Na prvu.
Prirodno nisam plavuša,
ali većinu života 
tako izgledam.

Zašto?

Jer sam jednostavno 'bjondi tip',
dobro se kao takva osjećam
i sve mi lakše 
ide od ruke.

Ljude se lako zbuni kao plavuša.
Dok se oni odzbune, 
ti napraviš sve što hoćeš.
To je ta prednost.

I inače zbunim ljude.
Valjda djelujem naivnija no što jesam.
Dopuštam da se zavaraju.
Nije tu ništa loše,
jer oni koji me dobro slušaju,
saznaju dosta bitnih stvari odjednom,
odnosno čim odluče vjerovati
nevjerojatnoj činjenici,
da sam u stvari iskrena,
ali toliko iskrena 
ili jednostavna,
da komplicirani karakteri 
najprije dumaju koja je skrivena misao.
Smiješna stvar je da toga kod mene - nema.
Mene bi zamaralo da glumatam
ili pazim na dojam
i to...
Sebi dopuštam da sam takva kakva jesam.
Često bi čula što su neki isprva mislili o meni,
pa mi kasnije imali potrebu ispričati
svoj prvi pogrešni dojam.
Ne ljutim se na to,
ionako svak može misliti što hoće.
Baš kao i ja.
I ta različitost pristupa bilo čemu,
meni je krajnje zanimljiva.

Danas sam se telefonski čula s jednom gospođom,
koja mi je puno pomogla 
oko jednog problema
tipičnog za ovu bedastu državu.
Ne poznajemo se uživo.

Kaže ona meni:

"Moram reći da vam nikako ne mogu povezati lik i djelo s glasom.
Ono, prema Fejsu... 
radi se o odlučnoj, jakoj, hrabroj ženi s iznimnim životom,
a glas vam je toliko... 
drugačiji od toga,
da nikako ne mogu povezati to dvoje."

Nasmijem se i pitam je:

"A, kako vam se to čini moj glas?"

Kaže ona:

"Nekako strašno nježan, dječji skoro, premlad i premekan."

Ja joj kažem:

"Da, ali sve sam to ja. Samo mi je takav glas. Znalo mi se desiti stotinu puta da mi netko kaže na kućnom telefonu: "Dušo, je li neko od starijih doma?"
Zapravo, znam da se doimam nešto mlađe,
ali sve sam ono iz života 'te žene' napravila, obavila, odživjela - ja."

Sjetih se kako ja nikada nisam,
za razliku od gotovo svih ili čak svih koje znam,
ljude procjenjivala,
ono kad svakoga malo ipak doživiš prema nekim privatnim kriterijima,
ni po izgledu,
ni po stylingu,
ni po automobilu,
ni po glasu,
samo po vibri koju odašilju
i koju ja nepogrešivo uhvatim.
Ali, priznajem, da sam se nemalo puta
oduševljavala situacijom
kada izgled nema veze s likom i djelom!
Zakon.
I to su mahom bile neke najvrhunskije osobe koje sam po svijetu sretala.
One koje se ne prerušavaju,
niti usklađuju lik i djelo.
Samo su - svoji.
I to sebi dozvoljavaju.

Nego, serviser me danas bio smeo,
dvaput ga je B net vraćao,
dvaput na ovaj prevrući dan,
ali, duhovit je bio nevjerojatno,
baš sam se od srca nasmijala,
a nije, recimo, uopće duhovite pasmine.
Mora bit da nas je vrućina omamila svih i pretvorila u drukčije likove.

Da ne nabrajam nekoliko dobrih i dva loša događaja danas,
eto, treći mi je priprema za divno čitanje još divnije knjige pred san.
(Sonja, preporučit ću je, kad je dovršim!)
Dakle, jedna divna, kreativna, sposobna, nevjerojatna mlada žena,
dvostruka majka,
danas mi piše 
da zadnjih dana 
'pogađam' njene misli,
u postovima 
na blogu.
Da su joj toliko poticajni,
jer su 'rijetke osobe tako otvorene za svakakve životne promjene'
i da mi puno hvala na tome.
Predivno!
Nema ljepšeg osjećaja 
nego kada nekome 
nježno stupneš 
na okrajke misli u razvoju,
okvire ideja koje su u začetku,
rubove razmišljanja koja mogu donijeti 
velike promjene,
kao što je, 
recimo, 
drastična promjena karijere!
Odmah podržavam!
I to svojski!
I mogu objasniti zašto je to fantastično!
I bitno!
I sve!
Nadam se da ću joj uskoro 
u lijepo lice
sve to moći reći,
a još više se nadam 
da će osvanuti dan,
kada ćemo kucnuti čaše sa 'šampanjom'
za veliki preokret 
u njezinom životu!
Baš osjećam tihu sreću zbog toga.

Za nju 
i njenu životnu promjenu,
jedna pjesma,
dok ispija bezalkoholni koktel,
promatra zvjezdano nebo nad gradom
i slaže misao po misao 
u veliku ideju
za svoju budućnost.
Poklanjam baš tu pjesmu
jer me podsjeća na jedno čudno jutro
kad sam bila sretna maksimalno!

Pitanje za dumanje,
svim Slaonskim gostima.
Pitanje dana, dakle:

"Mislite li da radite posao za koji ste talentirani,
ili postoji duboko u vama neka želja iz vrrrlo mladih dana
ili neka sklonost koja se neopazice razvila tijekom života,
ili neki tračak radosti pri pomisli da biste radili nešto posve drugačije?
Ako postoji - uhvatite li sebe kako se bezglasno opominjete,
kada vam se ta ideja provuče mislima,
kao da ste sami sebi neki 
strog roditelj,
strog profesor,
strog skrbnik,
strog odgajatelj,
strog šef,
strog stariji brat?
Ako se uhvatite da to radite - ne mislite li da ste u dosta stvari preoštri prema sebi,
umjesto da nekada budete blagonakloniji, popustljiviji, blaži,
kao da ste sami sebi voljeno dijete?"

'Laku noć.
Buhe vas grizle cijelu noć.
I moje vam došle u pomoć.'
(pjesmica jednog mog roditelja)

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails