Penthouse solarium?

'ajde barem postoji nešto 
svjetsko 
što ovog trena 

na prevrelom Mediteranu 

ne bismo poželjeli, 

barem na prvu.

Na tu prvu,

mogli bi se samo zgroziti na solarij na vrhu zgrade.

Na drugu,

odmah bi se praktično sjetili da je sve klimatizirano,

da su tu bazeni,

da je sve vrhunsko do podilaženja muzičkoj želji,

a onda se više ne grozimo.

Na blogu sam kako bi trenutni scenarij isprala.

Kako je Salon za durenje jedna lijepa stvar,

dakle ne mislim na ispiranje 

koje uključuje scenu skupine žena 

koje na potoku mlate robu do bjelila,

više mislim na izranjanje iz bazena, mora, rijeke, jezera, kade,

kojemu je prethodilo hitro uskakanje,

tipa 'spasi sebe'.

Mantra nakon izranjanja je li-la ista kao većina mantri:

'sve će proći i bit će OK'.

Izronih jutros, 

sjedoh na rub

i nikako se ne osjetih na rubu rijeke Piedre,

te izostanu suze.

Umjesto patetike,

promislih kako iza svih 

poteza

u životu ipak stoji 

uvijek jedno te isto:

HRABROST.

Kad bolje promislite
 za vući životne poteze,

a pri tom ne mislim 
na trivijalne 
svakodnevne 
uvriježene 
radnje,

baš to treba.

U mom gradu bi stari rekli

'triba ti ludost da to učiniš',

kad se radi o pozamašnom potezu.

Ma, kakva ludost.

Mislili su zapravo na hrabrost, znam...

Možete odlučiti što god želite 

o svojim potezima, 

o svom životu, 

o svemu.

Fantastično je kada MOŽETE.

Jedini scenarij kada to ne ide, to je opaka bolest.

SVE ostalo podliježe vašoj odluci,

ma kakva ona bila.

Hrabro samo!!!

Ako nećete u ovom životu... a, kada ćete?

Divan dan želim SVIMA!

I sebi malo bolji.

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE