Knjiga za preporuku: 'OMARA' Ive Ušćumlić + moje pitanje za vaš unutarnji svijet

via HERE

Nikada ne pišem na blogu svoje mišljenje o nekoj knjizi.

Jer nisam kritičar.

Ja samo mogu preporučiti pročitano štivo.

I u privatnom životu duuugo razglabati o svojim utiscima.

'OMARA'

Ovo je knjiga koju biste voljeli pročitati, barem 75% vas.

Učinite to.

Dok se rumunjski premećem svojim životom,

bez sumnje već dostignutom preciznošću, sigurnošću i dojmom

koji bi prošao na audiciji Cirque du Soleil - razmišljam.

Premda se rijetko doima na mojoj faci da razmišljam,

hahahahahaha,

ja doista to činim

i to - kvalitetno.

Uvjere se u to oni koji me čuju.

Ostali se zadrže na površnom dojmu 

na osnovi sasvim specifičnog lica,

koje se čini uglavnom pogodno za 

osmijehe, vesele poglede i neopterećeni izraz radosti 

koji mi je urođen.

Sve ostalo što se nalazi ispod te nenamještene krinke

u biti sam tek - ja.

Dakle, dok se premećem svojim dinamičnim životom,

bez obzira da li sam u trikou, pancirki ili haljini,

'dumam' o nekim pitanjima koja se tiču više drugih, negoli mene.

Ne da bih odgonetala tuđe živote,

jer nemam vremena za hobi,

već me se direktno dotiču njihove fabule

ili dotiču ili se primjento očešu o mene,

pa čisto iz razloga da izbjegnem 

modricu, ogrebotinu ili oteknuće...

Shvatila sam koliko je ljudi umreženo u moj život,

važnih ljudi,

do kojih mi je stalo,

a nekolicina bez da znaju... ovise o meni.

Ne financijski,

ali u onom bitnom dijelu, da.

Jaka je riječ 'ovise',

ali je kao opis najpribližnija.

Znam da će se pravilno shvatiti.

Da ne bih nehotice prodrla dublje u privatnost,

a meni se to može desiti,

jer je moje poimanje privatnosti kudikamo drukčije 

od poimanja svih ostalih ljudi.

Tek doista bitno ostaje brižno skriveno,

dok se ostalima tu neprobrano prikradu i nebitniji detalji.

Pa, da izbjegnem eventualne rasprave zbog navedenoga...

Elem, imam pitanje za Salonske goste.

Pitanje koje se ne odgovara glasno.

Odgovor je za vaš unutarnji svijet.

Jasno da odgovor mora biti surovo iskren,

inače je nevažeći.

Poslužih se zgodnom rečenicom iz knjige 'Omara',

pa pitam:

"Je li vaš život mahom ima predvidljive koordinate i kretanja,

sliči li na više manje ravnu crtu koja tek malo odstupi tu i tamo,

bez naročitih iznenađenja,

prema trenutku 'mini potopa' kojeg niste svjesni?

Ako vam život sliči na ovo pitanje,

padne li vam ikada na um napraviti kakvu promjenu?

Ako padne, znate li i zašto nakon početnog entuzijazma 

koji osvježavajuće prostruji,

brzo napravite povratak u onu vašu 'vlastitu' ravnu crtu,

gdje vam je sve poznato,

unatoč nezadovoljstvu?

Koliko se puta ta privremena odluka o promjeni zgodila?

Mislite li da ćete jednom odlučno sami sebi biti defibrilator,

još za ovoga života?"