Tko zna - zna. Ostali se trse.

Kad mi dođe 

da se zavučem 

u mišju rupu,

ja uvijek zastanem,

pa promislim 

više od nekoliko puta.

Uglavnom mi je jadničko to zavlačenje 

kao da sam iz roda krtica,

kao da se krijem od kažnjavanja,

kao da se sramim,

kao da mi na čelu piše 'hodajuća greška'.

Smislila sam udobniji način za 

takvu situaciju.

Onu koja zatreba 

malo sklanjanje.

U najgornju ladicu komode 

u mojoj spavaćoj sobi,

zavučem ruku 
ispod rublja

i izvučem svilenu vrećicu.

Neobična vrećica,

jer je prugasta

i to u žešćim bojama,

kao da je sašivena na Kubi,

a nije.

Odvežem satensku traku 

na vrhu

svezanu u mašnu,

pa izvučem svoju prvu 'vešticu'.

(Vešta je haljina, na mom dijalektu.)

Glupog je oblika, ali nevjerojatno je dražesna.

Jasno da je ružičasta, 

sa sitnim plavim cvjetićima 

i obrubljena čipkicom.

Najprije izvadim iz rukava 

skrivene papiriće 

na kojima imam 

ispisane

neke tajne poruke,

a onda odjenem vešticu,

koja mi stoji kao salivena.

I nisam u nikakvom regresu, ne.

Samo se uvučem u nju,

umjesto fuj mišje rupe.

U njoj razmišljam najneopterećenije, najčišće, najobjektivnije, najzdravije.

Ionako je vrlo bitno imati vešticu,

ako si žensko.

Ona na koješta podsjeti,

kad se zaborave bitne sposobnosti ženskog spola 

dok se isti bori za svu tu ravnopravnost,

koja smete sve sudionike,

unese nered

i izrodi neka nova nezadovoljstva,

koja se pridodaju skupu 'stres'.

Jer mjere nikad nema,

dok te obuzima 

gorljivost 

dokazivanja.

Ali, ako staviš na se

 vešticu,

kao da ti se vrati prasikonska snaga

snažnije od najsnažnije snage snažnog spola,

a opet tako nježno 

neumoljiva, 

produktivna, 

ekspeditivna, 

sveobuhvatna, 

na, 

na, 

na...

Samo sam htjela završiti dan,

jer me čekaju novi jastuci,

nenadmašne veličine,

tako da moj krevet najvećih dimenzija,

izgleda kao kolijevka.

Hahahaha, ne znam što mi se točno 

pričinilo 

u dućanu,

ali već kod smještanja 

dva gigantska jastuka 

u auto,

gotovo sam imala problema.

Smijala sam se glasno,

vozeći te dvije 'beštije' doma,

snebivajući se kud ću s njima,

jadna šašava...

a onda sam 

od te noći

počela spavati 

najprekrasnije na svijetu.

Laku noć.