Iz kuhinje na Université Paris 2 Panthéon-Assas

Počelo je sve običnim pripremanjem ručka...

Danas sam 'frigala' kifliće.

(frigati = pržiti)

Miris i okus tog priloga 

dobar je 

za pasti u nesvijest.

Od mog djetinjstva, još.

Nonna Graziella strpljivo ih je

 i vrlo jednake 

pravila 

za nas unuke.

Radi se o prilogu,

koji prati bilo odreske u umaku,

bilo 'tacani' špinat,

bilo kiseli kupus,

bilo piletinu u vinu,

bilo - što!

Nema onoga tko ovo ne bi volio,

onoga koji ih ne bi obožavao.

Prave se od krumpirovog tijesta 

jednakog kao za njoke.

Tijekom života,

u oskudnijoj fazi življenja,

ja sam ih svojoj djeci pravila 

čak i bez krumpira,

od običnog parenog tijesta,

i samo s jednim jajetom.

Sjetila sam se toga danas 

dok sam oblikovala kifliće

među pobrašnjenim toplim dlanovima.

Sjetila sam se tada kako

 svakako trebam spomenuti 

ovaj izdašni prilog

majkama koje siromašnije žive,

kao i onima koji žele gurmanski dodir uz raskošno jelo,

ali i onima kojima uvijek tko god došao 

dođe im nekako za stol,

pa morate dobro nahraniti  

te ljude

i uvijek uradite to s ljubavlju,

imali, ne imali.

Iznova se potvrdi jedna čudna i lijepa istina:

dokle god 

hranite ljude,

makar 'od ničega',

uvijek, ali uvijek

ćete imati - čime.

Potvrđujem i garantiram.

I dok sam frigala kifliće ovog kišnog dana,

nehotice sam se osvrnula tren na svoj dosadašnji život,

koji je u strašnom rasponu zahvatio oprečnosti.

I dobro je to...

istreniran si na sve uvjete,

uvijek si u svim okolnostima kao riba u vodi,

pa i u onoj obrnuto dragoj varijanti,

kada se s konja

elegantno i neuočljivo za druge,

neprimjetno stisnutih zubiju,

prebaciš na magarca

i nastaviš jahati kao da si i dalje u lovu na lisice

u Engleskoj...

Dok sam na upijajući papir 

vadila zgotovljene kifliće

zlantnožute boje,

sjetih se

 u bljesku 

i uz osmijeh

nekih od najelitnijih restorana

koje sam pohodila,

ali potom i specifičnog hranjenja

na jednom od najelegantnijih ručkova,

u visokom društvu 

na državnim razinama,

u Parizu...

preciznije na 

'Université Paris 2 Panthéon'.

Na tom

 gotovo 

privatnom 

ručku,

bila sam 

u svojstvu 

pratilje.

Žao mi je da ne mogu ispričati krajnje interesantnu priču,

niti imenovati sve osobe za ogromnim okruglim stolom,

u posebnoj prostoriji gdje se primao tada i Sarkozy,

uz 'menu' od kojeg ti se vrti u glavi,

a niti imam 

s tog dijela putovanja 

fotografije, jasno...

Ali, mogu reći da je dovijeka ostala zapamćena 

grandiozna prostorija 

koja oduzima dah,

pogled kroz divne prozore,

nečujni, ozbiljni, spretni konobari

koji u velikom broju,

s bijelim rukavicama na rukama,

unose sjajne pladnjeve,

ne prekidajući strogi protokol

i zadani razgovor.

Nasmiješila sam se tom ekstravagantnom sjećanju,

frigajući kifliće

kao izdašni i superukusan prilog,

u mojoj kuhinji,

na čiji prozor se sručilo jugo na max.

Kasnije sam, 

pričajući neke najnevjerojatnije slike iz života,

uz taj dražestan ručak 

za mojim pravokutnim stolom

ispod predimenzioniranog ogledala,

zaključila 

da ću morati zabilježiti 

makar najosnovnije uspomene,

ako za nikoga, a ono za generacije 

koje potječu od mene.

Smijali smo se i na bizranost 

koju sam pričala 

prije nekoliko dana,

"ono kad sam skoro poginula"...

Jednom posred Champs Élysées,

kada me muž grubim fizičkim grabljenjem

u zadnji tren 

spasio od jurećeg automobila 

koji se bio oteo kontroli,

kasno noću

po izlasku iz enormno skupog restorana

gdje postoje dvije vrste  jelovnika,

jedan namijenjen muškarcu,

drugi, naoko isti, ženi.

U ženskom primjerku ne postoje cijene:)

Drugi put sam 

za dlaku 

izbjegla pogibiju,

točno u podne,

usred sunčanog Berlina,

u epicentru,

u žestokoj vožnji rikšom,

kroz najgušći promet.

Drhtala sam narednih nekoliko sati,

unatoč vrućini.

Ah, te rikše, fatalne za mene,

ha ha ha,

pozdrav osobi koja čita moj blog,

a koja me pod zvijezdama rikšom provozala

poznatom europskom prijestolnicom,

za tajnog boravka tamo...

Vraćam se mislima u samu raskoš i ljepotu

'Université Paris 2 Panthéon',

sjetih se monsieur Louis Vogela

ali i sramoćenja 

onog dijela gostiju

 koji su iz 

moje države...........

via H E R E 

via H E R E 

via H E R E

 via H E R E 

via H E R E