OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

30. 10. 2015.

Status: promatračica predizborne histerije jednostavnog tipa




Jučerašnjim danom završio je trend lošeg i izbezumljenog 
kod mnogih - nadam se.
Južina opravdava koješta u ovim krajevima.
Uzima se kao olakotna okolnost u dosta situacija.
Da sam sama sebi mater,
jučer bih sigurno bila napisala 
ispričnicu kćerki za školu, 
spominjući dva razloga,
jedna je južina,
drugi je vezan uz ženski spol.

Izbezumljenje u ovim krajevima je nekako, normalno.
Sada su to izbori.
Uz jaku želju da se barem mrvicu 
sve pomakne 
na bolje 
akojeikakomoguće,
kada se, osim normalne zabrinutosti za budućnost,
javlja razmahivanje južnoameričkog tipa,
a svakako potiskuje skeptičnost u ishod 
koja je svima u samom dnu želuca,
tamo pored ulkusa.

Veliki postotak građanstva izbezumljuje se 
do zdravstvenih smetnji,
jer otkako je društvenih mreža,
masovna histerija obuzima svih,
ne bira.

Malo jest prejaka riječ, 
to s masovnom histerijom...
ali ne hara ona samo sada,
javlja se periodično i trendovski.
Kada je neka elementarna nepogodna,
kada se slavi sportski uspjeh,
kada 'treba' staviti slike izbjeglica...

kada je nešto po čemu bi nas se moglo cijeniti 
kao srčane, humane, mudre, drage i brižne ljude.

I onda to (ionako) prođe nakon dva do tri dana.
I nikomu ništa.
Ko je 'sudjelovao' - sudjelovao je.

Koliko nas istinski pomogne na neki način,
osim pomodnog stavljanja slika, simbola 
i ostalih 'podrški' tipa jesuischarlie,
podatak je koji nikada ne ugleda svjetlo dana.
Svi ostanu 'lipo' skriveni 
iza odličnog prezentiranja 
sebe kao dušobrižnika ili osviještenog pojedinca.
Ionako živimo za pažljivo građeni image 'na van',
što je naša lagana, ali sigurna propast,
jer nam se ljestvica vrijednosti nezdravo ispremiješala.

Shvatila sam da moram izbjegavati kojekakve, 
često i neobično degutantne komentare 
vezane uz trenutnu histeriju.
Jer, sve nagomilane subjektivne  frustracije
 sada su opravdane
i izlijevaju se 
kroz izbornu groznicu.
Tako se tu svašta nađe,
otprilike jedan veliki 'buvljak'.

Nevjerojatna ogorčenost (opravdano, 'ajde),
ali i bijes neslućenih razmjera,
prostarenje koje zadivljuje svojim kovanicama,
razmahivanje koječim onih zavedenih, koji to žustro inertno ispaljuju,
baš svatko se osjeća pozvan da bljuje javno,
malo njih se angažira stvarno,
kroz suvisli pokušaj 
da se iole napravi -  nešto malo bolje.

Čak ne mislim da će grupni izbezumljeni vihor potaknuti 
u značajnijoj mjeri 
'obične ljude' 
da izađu na izbore.
Izmore se. 
Naročito oni koji su bili ludo angažirani 
u salonskim ili kafanskim 
nadmudrivanjima.
Šteta uludo potrošene energije
koja je upućena u eter.

Ishod neće zadovoljiti nikoga
i predstava će utihnuti 
cca dva dana 
nakon objavljenih rezultata.
Mislim na masovku.

Do slijedeće katastrofe, događanja, sportskog rezultata.

Dok opet svih ne ponese.

Temepramentni jesmo,
no tu negdje sve i staje.

No, kako rekoh, jučer je bio čudno južinavi dan.
Prebirala sam po knjigama,
jer ne znam po tipkama.

Bio je to dan u kojemu mi je bilo zabranjeno pročitati 
i jednu riječ građana 
koji se svi odjednom 'tende' u politiku.
Nutrina mi se prirodno bila pobunila,
poslušala sam taj znak.

Odmor i izdvajanje od masovnog - značajan je.

Danas mogu ponovno okačiti na prsi 
'promatrač'.
Ili možda neću... 
Jer svo je gradivo prožvakano,
sa svih strana,
pa je jasno da 
osim nervoze
koje nismo ni svjesni,
ništa suvislo se nema pospugati.

I na grobljima će glavna tema biti 
mudrolije s varijacijama na jednu te istu temu.
Ona koja je postala najvažnija,
važnija od 'običnog' života.

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails