Moj tanjur Van Schierholz Capri
Nakon dugo vremena izvukla sam
jedva spašeni tanjur,
koji sam dobila u nasljedstvo,
kao poklon za prvo vjenčanje,
uz dirljivu obiteljsku priču,
vrijednu ekranizacije.
Tanjur je stradao kada je jednom
jako davno
jedan od muževa poludio,
vjerojatno jedini put u cijelom svom životu.
Strpljivo se stotinu komadića slagalo i lijepilo,
a meni je baš danas došlo da ga upotrijebim,
jer je prekrasan,
jer se nešto posebno poštujem
i jer sam obilježila
*jednu genijalnost
i neviđenu duhovitost
na koju smo se jutros
oboje smijali do suza
a ja se još smijem večeras,
iako je u pitanju pad i lomljenje kosti,
*nečije otvaranje nove stranice
koja će ga
inspirirati, zaokupirati i zadovoljavati
više nego ja,
ali, neka ga,
uostalom,
'kad beginica nije bila altruista',
*vlastiti nov način nošenja s privatnom situacijom,
zbog kojeg se sama sebi poklonim
svaki put
kada okrznem svoj odraz u ogledalu,
*enormne uspjehe u mojoj obiteljici,
ove opuštene nedjelje!
Da začinim sivilo neba,
jutros sam dopotezala
zlatne krizanteme,
samoj sebi za dušu.
Da, nisam ih smjela sama nositi
tako teške,
ali sutra idem ionako doktoru,
pa, kao ono, nema veze.
I kad sam skuhala super ručak,
jedna je osoba saopćila zadnji tren da vani ruča,
a druga je 'pogrešno shvatila' dal' je i ona ubrojena,
iako se svaki bogovetni vikend trudim da ne bude sama.
Možda je vrijeme da prestanem 'spašavati' druge!?!
Beginica da postane samo kulerica? (smijeh)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.