Uzbudljivo vađenje krvi

via HERE 

scena iz filma gore:) - klikni OVDJE

Jutros sam pohodila i bolnicu i Dom zdravlja.

I inače se, još uvijek, bojim vađenja krvi, 

premda sam odrasla osoba već toliko dugo.

Obično se, nakon vađenja, 

malo onesvijestim od straha 

ili češće barem damski zateturam,

pa me najčešće polegnu.

Daleeeko lakše mi je roditi!

Međutim, danas nisam, ni zabauljala.

Mislila sam na nekoga tko mi ne bi dozvolio da mi dođe slabost. 

I uspjelo mi je, yes!

Vjerojatno mi je doneklo pripomoglo hrabrom držanju

i soldatsko ponašanje šalterske sestre!

Iza stakla su se nalazile dvije sestre,

mlađa, tiha, ustrašena, blijeda, koja je sjedila

i starija, jake građe, kratko podšišane oštre kose i autoritativnog lica 

koja je stajala na nogama i koja je preuzela glavnu ulogu.

Oštra ima iznimno dobru dikciju i gromki glas.

Mi, jadnici, koji ih trebamo, pridolazili smo pred dotični šalter,

netko normalno, netko u startu skrušeno.

Nakupili smo se u skupini, kojom je nadmoćno dirigirala Oštra.

Svima se obraćala - imenom (?).

Prvi put kod nas to doživjela (u Americi je to češćaa pojava).

Izdavala je kratke naredbe 

i izrazito se ljutila ako je netko ne bi poslušao,

ili nedajbože, ukoliko bi se netko drznuo progovoriti 

(kao sredovječni Nikola, koji nije imao vremena toliko dugo čekati 'kusur') ,

toga bi smjesta ušutkala podizanjem decibela!

Nevjerojatno...

"Sergej, maknite se desno i čekajte dok vidim možete li vi izvaditi krv gore, na transfuziji! 'ajdeee!!!"

"Ankice, pogriješila vam je doktorica i stavila dvije pretrage na istu uputnicu! 

'opće nećete moći ovo napravit'! 

Na, drž'te ovo i vratite se svojoj doktorici, koja ne misli glavom!"

"Vjekoslave, idite gore! 

Odmah!!! 

Šta 'di gore'???? 

Gore, kat poviše!!!"

"Mladenka, nestalo nam reagensa!
Drugu sedmicu tek!

Možda!"

"Mateo, lijevo ispred vrata br. 2 i sjednite! 

Brže to!"

"Andrea, sjednite lijevo i čekajte dok sračunamo koliko ovo košta, jer nemate dopunsko!
(to sam bila ja. i nisam odmah sjela.)

"Andreaaa! Jel' vi mene čujete??? 

Sjednite lijevo, odma'!"

Za 45 sek: "Andrea? 

Di ste mi? 

Ovo će bit' gotovo za dvadesetak dana! 

To znači može za 18, a može i za 25!"

"Marina, 'moliću' 420 kn! 

Sad ćete dobiti račun! 

Čekajte lijevo iza kantuna!"

"Ivana, nestalo reagensa! 

Ne možete ovo napravit'!

Dođite opet za par dana!

Ili zovite jel' stiga'!"

"Nikola, prestanite!!! 

Ne, ne možete nam pokloniti 10 kn! 

Čekajte kusur! 

I da niste otišli!" 

(prijetnja prstom Nikoli od 60-ak godina)

"Ivane, gore, kat poviše!"

"Sergeeeeej! Požurite mi se! 

Ne vucite se! 

Evo vam, 'ajte gore će vam izvaditi!

Niste vi za o'de!"

"Ivanka, ništa od ovoga!

Nema reagensa!

Ponovo dođite drugu sedmicu!"

"Andrea! 

Platite! 

I čekajte da vas prozovu iza lijevog kantuna! 

Šta koji broj ? 

Nije bitno! 

Čut ćete s kojih će vas vrata prozvati! 

'ajde, krenite!!!"

Da ne odvajam napose dva mjesta mog pohođenja...

O oronulim interijerima, 

punim uglovima otpale žbuke,

linoleuma s crnim gljivicama,

okrhnutom poslužavniku od lesonita na zarđalom stoliću 

(gdje se odlažu bočice s urinom),

nedostatku papirnog flastera:

 "A i recite pravo, šta će van? Ionako morate držat ruku gori i pritisnuto dok stane! Ljudi blesavi misle kad im stavim flaster da mogu ruku držat i doli! A, ne mogu!"

visećim žicama (od struje?) iznad vrata,

raskopanoj spužvi na sjedalicama i na kolicima koja izgledaju iz '50,

olinjalim, raspuknutim vratima...

neću posebno.

I za kraj:

"Imate i urin dat

! Di van je? 

Neeee!!! 

Ne vadite ga!"

Nakon što mi je onu gumu stavila oko ruke za novo vađenje krvi, 

snažnim 'motom'  tipa 'triska' 

priljepila mi je naljepnicu s imenom i prezimenom 

ispisanim flomasterom na šaku: 

"Ovo ćete posli zalipit na urin i stavit u hodnik na tacnu!"

Potpuno je sve drugačije u "Grey's Anatomy" ...