Za vas!

via mila kholostov

Večeras smo tu. Piće?

Netko me dobro prodrmao jutros,

iznebuha i snažno.

Zašto sam ja sazdana od emocija, baš toliko..?

Zadivljena sam vlastitom reakcijom,

a nije bila olaka.

Dakle - napredujem.

Svakim danom sve više,

skoro i u svakom pogledu.

Kako dolazi večer,

dolazim i ja k sebi, onoj divnoj.

Aaah...

Nudim vas pićem po želji,

prije večere,

u super atmosferi

i dobrom raspoloženju.

U domu koji je 

dovoljno udoban,

dovoljno chic, 

dovoljno inspirativan,

dovoljan za jedno fenomenalno življenje

i još bolju ovu večer...

via The New York Times

Kliknete li na ovo gore 

crveno The New York Times,

svidjet će vam se članak.

Meni je kliknuo ovaj dom - smjesta.

Bez pitanja, razmišljanja, počeka,

uselila bih se radosno.

Naprosto mi - paše.

Sve.

Kako ću još mijenjati svoje adrese,

kao i do sada,

nadam se nekoj sličnoj u dogledno vrijeme.

Veselim se već.

O ljubavi

posuđeno od Miette

Ugledaš, sasvim slučajno, 

tu fotografiju s pogledom 

i istog trena znaš

 tko jedini na svijetu

 može biti pored tebe 

u sceni,

takvoj kakva je...

S kim se jedino osjećaš doma.

S kim si opušten, spokojan, zadovoljan, ispunjen, svoj.

Nebitno šutite li oboje ili netko progovori... tu i tamo.

I kada ništa na planeti nije tog trena uopće važno,

ništa ne postoji osim sada i tu.

Osjetiš cijelom sobom

 kako ono izgleda 

kad si na pravom mjestu,

pa bolno progutaš nabujale emocije.

Možda iz nekoliko puta,

jedan gutljaj nikako nije dovoljan.

Opomeneš se kako se od tebe očekuje zrelost,

iako ti se čini glupom,

jer tratiš život, 

no, ipak 'dejstvuješ'.

Punina ostaje, trsio se ili ne.

Nagutala sam se, ove kišne subote.

Najela se ljubavi.

Svaki je vikend pljuskovit, ovo neko zadnje vrijeme.

Miran, mokar, moj.

Pomalo u nevjerici, kako sam ovo, bravo ja, ipak disciplinirana ili odrasla,

bajan doručak s 'guantiere' ,

u mom 'tinelu' završava ispijanjem kave

i prisjećanjem snova protekle noći odsanjanih.

Smješkam se tuđmanovski,

jer nisam još razgibane face

da upotrijebim oba kuta usana.

Nadoknađivala sam previše neispavanih dana,

doduše, uz malu pripomoć,

onesvijestih se na devet sati

otud duuuuugi snovi, u bojama.

Ova preukusna kava me dovodi u život.

Čini mi se da je tako.

Klizi oko mene subotnje jutro

i ja hvatam korak s njim,

preko noći zakovrčane kose.

Ima vas koji virtualno prolazite mojim Salonom upravo sada.

'ej, vi... pridružite mi se ovog lijenog jutra.

Promocija: 'REIN AFAN'

Ovaj recept sam u potpunosti izmislila i složila - JA.

Moram mu sada i naziv službeno dati,
neka bude - 'Rein afan'.

Garantiram neeeslućeni užitak!
Kad stavite ovu divotu u usta,
nepce će vam se ježiti od gušta,
kapci se sami sklopiti,
glava se zabaciti unazad,
 a, mmmmh se oteti s usana.
Ako ovaj 'afan' jedete u društvu,
svih ćete razveseliti 
kao Sally onomad Harrya.

Čokoladne palačinke punjene divotnom 'cremom pasticcerom'.

***

Palačinke svatko zna napraviti,
pa i 'muški iz Dalmacije', čak!
Samo u već poznatu smjesu,
 dodajte odokativno
ili čokolade u prahu
ili kakaa Nesquik (bolje od ubogog i krupnog Kraš-Expressa, 
ali bolje i od gorkastog pravog kakaa).
Ne štedite na tamnom prahu,
koji če vaše gipke palačinke,
privlačno čokoladno obojati.
Preostaje još samo skuhati kremu...

Kuham uvijek kremu na način moje none Grazielle!

- CREMA PASTICCERA -

* 3 jaja

* 3 žlice šećera

* 2 čaše mlijeka (jasno da je to 4 dl, jel'?)

* 2 kesice vanilin-šećera

* 2 žlice brašna

Krema se kuha na 'bagnomaria' - ilitiga na pari.

Kad je gotova, ja malkice, na svoju ruku, ne noninu,

dodam maslaca veličine oraha

i koju ekstra kapljicu ekstrakta od vanilije!

Imate sada i kremu,

gustu, ukusnu, žutu kao sunce, kao zlato, kao suncokret.

Obično ova doza nije dostatna, 

jer napuni nekih 6-7 palačinki - samo da znate.

Ne zaboravite, palačinka po osobi bi bila dovoljna.

Količina od dvije palačinke po osobi -  za jake muške, samo:)

Palačinke možete, nafilane, motati kao paketiće,

kao što vidite na prvim fotografijama.

(kao sarme, recimo, to uradite, da sa svih strana budu zatvorene)

Drugi način je da ih punite kremom,

pa složite u trokut.

I jednu i drugu varijantu,

pred serviranje tek,

'krstite' rastopljenom čokoladom.

Rastopljenom uz malo maslaca i malkice mlijeka.

***

Da ostavim svoj broj mobilnog telefona, možda..?!

...da mi javite koliki postotak očaranih je pao u nesvijest od gušta 

(afan znači upravo to, za one koji ne znaju),

koliki postotak začaranih je bio zasut komplimentima od kojih ste morali prileći tren,

koliki postotak ushićenih je zamolio za vašu ruku,

koliki postotak osupnutih je s vama uspješno sklopio posao,

koliki postotak vas je utajno još jednu pojelo u kuhinji, kasnije...

Sretan Uskrs

Gabriel Garcia Marquez (1927 - 2014)

photo via CBC

Hladno je

Umjesto proljetnog ptičjeg pjeva, tmurno je i predkišno.
Odjenite empire-haljinicu i izađite na reski zrak, bez kišobrana.
Možda vas sreća čeka iza ugla.
Samo vas jedno molim... 
zatomite temperament, ponos i ostale vrline.
Onako kako ja nisam.
Ili, imajte sreće da ljubav pobijedi sve,
čak i da te žestoke vrline budu dražesno prihvaćene.
Ljubav će vas štititi i od upale pluća,
jer naprosto nikada niste ni bolesni i ni vrag vam nije,
tada, kad ste zaljubljeni i zagrljeni.
Ostali, jeste li za čaj, možda?
Imam sve moguće vrste,
kao i sve vrste šalica,
prema osobnosti...

via google images

Miris bagrema iz kvarta odrastanja...

Sve suvišne terete,
pokupljene usput,
 odbacih teško, ali odlučno,
što inače nije moja odlika...

i to lakoćom kojom se hodajući razodijevate 
na putu za krevet,

lako, nemarno, vječno pubertetski, 
bez gledanja gdje ćete pobacati 
ono što vas je stiskalo.

Danas sam bila u kvartu odrastanja.

Tamo gdje bagremi luduju.
Gdje sam ja ludovala.

Mama je nabrala buket za me,
po koji sam otišla,
 jednako luda,
kako se priliči ulasku u taj kvart.

Zatvorenih očiju uronih nos, obraze, usne, kosu, 
uronih sva u opojnost,

koja me, nešto manje odteretno, 
podsjeti na djetinjstvo,

ali zato malo ugodnije evocira 
zrelije prizore života 
u kući na južnim obroncima Marjana.

Danas je taj miris akacije
 cijelo vrijeme prisutan,

kako god zamahnem kosom,
okrenem glavu,
ustanem energično,
priđem Luki,
nasmijem mu se,
naginjem se plavom pogledu,
izlazim smjelo,
sjedam u auto. 

Upio mi se u kožu.

... dok raskošno ne zamirišu artičoki za nedjeljni ručak.

Subota na odlasku.
Subota koja je kao ponedjeljak.
Kao dan početka.

Eh, super... mislim, konačno sam na pravoj putanji.

JEAN SHIN - odabrala AndreA A

Sound Wave



TEXTile


Wishing Well




Glass Block (Tacoma)


Alterations



Carte Blanche Constructions



Chance City



Worn Soles



Chemical Balance


Lost Vista


Penumbra


Lost and Found (Single Socks)



Safety Net

via here