Preživjelo sanjarenje

Iza mene današnji slojeviti dan.

Istuširana i preodjevena za večer,

čak pomno počešljana i našminkana,

posjedoh sebe kraljevski 

na 'beige' kauč.

Umor mi struji tijelom,

kao posljedica te slojevitosti.

Uglavnom, onaj dobar umor,

koji u sebi nosi zadovoljstvo.

Pijuckam prekasni, pjenasti cappuccino,

jer mi se tako htjelo

u ovaj sat.

I sjetim se, u momentu, 

kako sam  do sada 

dvaput u životu 

intenzivno sanjarila o ladanjskom tipu kuće

koja bi bila moja 

trajna adresa.

Od ta dva puta,

jednom, muška strana nije imala smisla 

za vizualizaciju 

takve vrste života,

premda je obožavao slušati 

moje detaljno prepričavanje scenarija,

uz argumentirane praktične činjenice 

kako je sve na svijetu dostupno 

i s takve adrese,

kojoj nije daleko aerodrom, grad, kazalište, skijalište...

Pitao bi me često da mu satima pričam o tom snu,

koji je prerastao bio i u plan,

no... do ostvarenja nije došlo, ipak.

I bolje da nije.

Drugi put, bila je u pitanju osoba sa smislom,

bila je tu i mogućnost da se ladanjski raj nalazi uz divnu rijeku...

ali, ružan završetak te romanse

ne trpi čačkanje.

Neka ta stranica stoji čvrsto zatvorena 
za sva vremena.

I tako meni ostalo

 sanjarenje,

za koje mislim da će naći 

svoj put ka ostvarenju,

jako to mislim.

A, kad jaaaa nešto 

jako mislim,

onda je napravljeno više od pola posla.

Koliko može biti ležeran, 

a sadržajan i dinamičan 

i prekrasan život

 na ovakvoj adresi,

znaju samo osobe 

koje uvijek itekako znaju 
što i kud će sa sobom!

Jedino je važno da taj put,

uz mene bude 

prava osoba.

A i to će biti.

via google images