Ovo je blog kojeg nije više potrebno komentirati. Zato je isključena ta opcija. Volim što me pratite u velikom broju. Značite mi svi, kao moji nevidljivi, nijemi, ali prisutni salonski gosti s kojima rado komuniciram. Dobar osjećaj... Hvala.

22.7.14.

Srce u paketu

Ganuta sam ljubavlju i dobrotom.
Teško olujno ljeto dobilo je nježne nijanse,
obasjalo me svu, 
kao aura najtoplije boje.
Obuhvatilo me i čvrsto zagrlilo
jedno ogromno srce.
Takva divota stiže neočekivano,
 ovog puta - običnom poštom.
Od osobe koju nikada u životu vidjela nisam.
A opet, jako je dobro znam.
Zavirile smo u dušu jedna drugoj,
prisno, ljudski, ženski.
Živi u drugoj zemlji, ta moja Gospođa.
Izuzetna osoba, jaka kao stijena, mila kao cvijet, laka za voljeti.
Gospođa koja je preživjela svoju bolest,
koja preživljava sinovu bolest,
koja preživljava suprugovu bolest,
koja, uz takav teški životni scenarij 
živi aktivno, lijepo, ispunjeno, nasmijano, 
nježno štiti brojnu, složnu obitelj
 do najmlađeg unuka,
i koja negdje u svojim dubinama 
pronalazi snagu vrijednu 
iskrenog divljenja.
To je osoba koja mi je poslala paket,
u paketu jedan svoj rad,
u radu utkanu svoju dušu,
jer... i s time se bavi, 
otkako je u penziji.
Kada mi je pojasnila zašto pita moju adresu,
plakala sam k'o kišna godina...
i ovog trena mi kliznule suze.
Ta ista, nevjerojatna Gospođa s najvećim srcem, 
'crpila je snagu iz mojih riječi u svojim najtežim trenucima'...!?
Bila sam počašćena.
Najviše moguće.
 I u nevjerici.
Ja sam je samo sućutno grlila,
solidarnošću koje majke međusobno osjećaju
i koja ih povezuje i svrstava u istu satniju onih 
koje nose nevidljive uniforme 
i nije im dozvoljeno posrnuti ni u jednom trenu,
iskreno osjećajući buru koja je bjesnila u njoj,
diveći se njenoj snazi...
ništa posebno napravila nisam.
A, ona... ona mi je poslala dio sebe
utkane u djelo svojih ruku.
U paketu sam otkrila 
snažnog bika, moćnog, jačeg od svega, neustrašivog... predivnog,
Njena snaga stigla je u moj dom.
Paketom obične pošte. 
Darovala mi je ljubav.
Sad smo skupa, 
Gospođa i ja, 
iako se nikada vidjele nismo.
Znamo se.
Osjećamo.




21.7.14.

16.7.14.

VLADIN TWEET - OVOLJETNI HIT !

I taman kad smo promislili 
da nemamo više snage 
ni titanički raskriliti ruke 
na pramcu broda kojim plovimo,
odnosno plutamo, kroz maglilo, crnilo, bjesnilo,
naša je vlada, nehotice uspjela
unijeti dašak radosti u živote svojih građana,
inspirativno nas potaknuvši svojim iskrenim 
bestevertweetom,
da dodamo siromašnoj ljetnoj sezoni
to zrnce radosti,
kao bljesak zlatnog zuba u mraku.
Osvježili su nas, barem na mali tren!
I to je pohvalno.
Nek' otpočme ljeto!
Zasluženo ovoljetni MUST HAVE :)
* Od svake prodane majice, 50% novca uplatit će se za stradale u poplavi u Slavoniji! *

15.7.14.

Bedtime Story: Barbie and Ken are in crisis

Imala sam divan dan,
poklanjam vam zato,
nasmijana od uha do uha,
pričicu za laku noć.

Koncentrirajte se i čut ćete kako vam je pripovijedam,
sjedeći na rubu vaše postelje,
upotrebljavajući sav svoj glumački talent
i ubacujući duhovitosti koje će vas 
nasmijane uspavati.

Od jedne Barbie, 
čija priča nikada neće završiti 
na britnijevski način,
ma kako da se fabula razbuja.
Jer - baš uvijek je moguće sagraditi Hoover Dam.
In the Doll House by Dina Goldstein 

8.7.14.

Knjiga koja se fizički doživljava - moja preporuka: PLAVOBRADI

Knjiga koja se čita, jede, oblizuje, udiše, osjeća.
Knjiga koja budi čula, zadovoljava kao savršen komad najfinije torte.
Knjiga koja britkoćom dijaloga poboljšava cirkulaciju, smjesta.
Knjiga koja vatrometski premeće slike izazvane u mislima.
Knjiga koja vas uzvisuje, uzbuđuje, uznemirava, ushićuje.
Knjiga koja je ukusna, sočna, briljantna.
Knjiga koja nudi besramno uživanje u visprenom dijalogu,
vrhunskoj estetici, uzvišenom odnosu čudnovatih likova, 
neobuzdanosti ispisanoga 
koju svjesno propuštate da vam curi kroz prste i ostavlja trag,
svakog trena svjesni oduševljenja koje duuugo niste osjetili...
Imam jednu primjedbu, ali je namjerno spomenuti neću.
Dajte, pročitajte vi, koji stvarno čitate.
Opčinjena sam ovom knjigom,
Danas su mi bogovi poklonili mirisan, osvježavajući kišni dan.
Jer, trebala sam ga.
Bila sam dobra, pa me nagradilo.
Prva pjesma kad sam otvorila oči, bila je lijepa...

4.7.14.

Pružam vam ruku, znam kamo ćemo! Idete..?


Danas mi stigla 'kartolina' s predivnog talijanskog putovanja.
Kartolina s receptom omiljenim!
Ozarena sam! ! !
Moji prijatelji - Dasa i Lijepa Žena III,
koji znaju uživati život do srži, 
poveli me na putovanje 
koje i sama silno želim!
Vodim vas tamo danas, dijeleći s vama radost!
Da uživamo, 
da se smijemo do suza, 
da udahnemo nestvarni komadić raja, 
da kuhamo specijalitete od kojih sline cure, 
da se najedemo svi skupa,
iznijevši večeru na priručnom stolu 
napravljenom tren  od vrata položenih na nosače, 
kako bi uz more užitak bio potpun,
pa da nas zagrli autentičan krajolik 
i teleportira u scenu iz života... koju ćemo dovijeka pamtiti.
Ne mogu, a da mi ne padne na pamet omiljeni film "Il Postino", aaah.
fotografije iz privatnog albuma mojih prijatelja - Marettimo, Sicilia
File:Marettimo-panorama.jpg

3.7.14.

Salon poklanja film: 'P.S. I love you'

Vrelo je ljeto doba kada se u poluživim popodnevima neki filmovi gledaju po 'enti' put...


Oni koji trebaju prijevod, uguglajte - ima i to!

24.6.14.

Muška posjeta


Danas sam se izvela na izlet van grada,
gdje sam i provela svoj dan.
Imala sam sunčanu i brzu vožnju 
koja mi je taaako trebala, 
kojom sam odstupila od svakodnevnice,
spoznala istu bez laganja sebi,
prihvatila svoje osjećaje i misli.
Te misli su privatne.
I osjećaji, također.
No, imam nekoliko javnih riječi.

Vozim se ja tako, vozim i uživam u svojoj sreći...
I sjetim se nedavnog događaja.
Imala sam posjet jednog divnog muškarca.
(Svi koji misle opet privatno me zasuti pitanjima jesam li u vezi, odgovor je - ne!)
Kad je Veličanstveni otišao, 
a ja nešto kasnije zatekla
 podignutu zahodsku dasku,
mojoj sreći nije bilo kraja! ! !
Naslonila sam se na dovratak,
 skoro onemoćala od zadovoljstva. 
Gledala sam taj otklopljeni zahod,
polusklopljenim kapcima,
nasmijana od uha do uha
 misleći 'Bože, divote'!
I sjetih se tada horde žena koje 
otpuhuju, ljute se, lupaju daskom, urlaju, 
'alergične' su na sitne 'geste' koje 
kao tragove 
muškarci ostavljaju za sobom.
Ta ostavljena daska u zraku 
najčešći je uzrok 
sportskog dnevnog spočitavanja, 
često do urlanja,
ovisno o stupnju prešutnog - zapravo, nepodnošenja.
Priznajem da sam i sama imala naljepnice na vodokotliću,
na kojima je bio podsjetnik, ali da se pripazi na- ciljanje!
S obzirom da visokim muškarcima tu malkice popusti preciznost,
no sama otklopljena daska čisti je znak - muškarca u kući!
I što se točno desi ako daska nije poklopljena!?!
Kuća nije uredna???
Ili što li već?
Uopće nije riječ o daski,
riječ je o nepodnošljivosti
koja se neopazice uvukla među dvoje najbliskijih, 
 bilo na podsvjesnom stupnju
bilo izrazito jasno.
I padne mi na pamet kako je lako lajati na ono što ti je pod nosom,
jer suvereno misliš da će tako biti dovijeka.
Kao žena u tranzicijskom periodu,
dok sam sama, 
i čak sam se uspjela sabrati od nelijepih događaja,
polizanih rana, opuštena konačno i nikad više 'svoja' doli u ovom momentu,
govorim svima vama koje dobijate nervni slom na zaboravljenu dasku,
da je to takva bedastoća, 
takva jeftina  izlika da se poludi na onoga 
koji zapravo ide na živce iz nekih sasvim drugih razloga,
da je to toliko nevažno
i da se ništa neće dogoditi,
ako jednostavno svojeručno spustite nesretnu dasku 
ako je on već ostavio svoj mali znak da je posjetio prostoriju:)
To je nešto izraženije u Dalmaciji,
gdje 'šesne' žene imaju tip-top kuću,
djecu skockanu i pristojnu,
ručak svaki dan besprijekoran,
muža namirenog,
ormare za izložbu spremne,
one same uređene za primjećivanje,
nasmijane i kad je najteže,
jer... tako su programirane genetski.
Zaključujem da je šarm nespuštene daske neosporno - divan.
A, rezultat NEprigovaranja čaroban.
Probajte.
Eh... ali kao da pričam kako su teške noći 
kada dijete skapava od pobješenjele temeprature,
 ženi koja ne može imati djecu
i koja bi sve na svijetu dala da bdije nad vlastitom bebom...
Sinoć kad sam se ispružila na krevetu,
zagrlivši jastuk,
čula sam nekog susjeda kako hrče.
Bilo je jaaako kasno i otvoreni širom prozori
i ja sam slušala to hrkanje,
smješeći se u mraku,
 jer hrkanje je otprilike isto što i podignuta daska...
zato, probajte makar i s čepićima u uši,
ali ne napuštajte bračnu postelju,
dok ne bude prekasno za povratak.
Uz hrkanje tuđeg muža, koje je dopiralo kroz palme,
ja sam usnula sretno.
Laku noć.
Volim vas.

15.6.14.

Uz moju sreću - spominjanje filma koji jeeedva čekam


Film koji stiže u kina i koji jedva čekam!
Snimljen prema knjizi Richard C. Moraisa.
- KLIKNI ! -
Ako se doda da glumi Helen Mirren,
a da se, među producentskim imenima navode, 
Steven Spielberg i Oprah Winfrey...ondaaa...
Postoji točno osoba s kojom bih najviše voljela ići u kino.
Ali, neću, nažalost...
No, moj sretan dan teče, 
sretan iz tri krupna razloga!
Dva moja privatna,
a, jedan je jutros tramuatično ulovljen miš..............
Na svom sam krevetu, 
pjevaju ptice iz vrta,
čekam vrijeme popodnevne kave.
Povukla sam se u moj boudoir,
nakon divnog, kasnog ručka, 
vrlo sofisticirano jelo (!)
koji je pripremila kći,
a uz savršen razgovor i smijeh do suza,
pojele ga tri generacije žena.
Toliko sam danas sretna,
da radije ovo tipkam,
poduprta na velikom krevetu,
jastucima u ružičastim nijansama,
nego da čitam... jer sam preprštava:)
Meni jedan glazbeni broj,
a vama nestvarno lijep završetak nedjelje,
od srca !
Volim vas.

link within

Related Posts with Thumbnails