Ovo je blog kojeg nije više potrebno komentirati. Zato je isključena ta opcija. Volim što me pratite u velikom broju. Značite mi svi, kao moji nevidljivi, nijemi, ali prisutni salonski gosti s kojima rado komuniciram. Dobar osjećaj... Hvala.

29.05.2015.

Joie de vivre

Što je (još) sreća?

Pronaći svoju strast.
Strast pretočiti u način življenja.
Živjeti svjesno uživajući u ljepotama koje nas okružuju.
Ljepote doživljavati u društvu onih koji dijele istu strast.
Živjeti svoj život koji ne pripada samo poslu i obvezama.

Nitko se nije s tim umijećem rodio,
zato je vrijedno 
razmisliti i prepoznati 
koja strast čuči u nama.

Možda vam se život preokrene na bolje!

Oni su otkrili...

photos by Boris Mađor

21.05.2015.

ESCAPE

ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound
Ako nemate potrebu za ovakvom torbom - vi ste sretna osoba,
taman vam se činilo da niste sasvim.
'Sasvim' ovdje ne postoji.
Ako je nešto 'sasvim', nešto tu nije u redu,
vjerojatno (samo)obmana.
Osim ako ne opisujete svoju sigurnost u nešto, 
jedino tada postoji to 'sasvim'.

Više puta sam u životu zatrebala ovu fantastičnu torbu,
koju spakiraju konačno 
samo hrabri.
Mislim na istinsku hrabrost, 
ne na govoranciju, niti glasnu, 
niti onu bez tona, za osobnu potrebu uvjeravanja.
Moja povijest dokazuje da sam hrabra.
I onda kada sam pakirala i dvije dječje torbice 
iz iste kolekcije,
kao dva mala bajbota.
U dječje torbice sam tutnula 
i svu potrebnu ljubav, sigurnost 
i vjerovanje nositeljici glavne torbe...
i preko rubova.

Povijest dokazuje i da nizak postotak ljudi 
zbilja uzme u svoje ruke ovu torbu,
koja elegantno zamjenjuje zavežljaj 
koji visi o štapu 
preko ramena
i u koji stane cijeli 
dotadašnji život.
Kod tog ostatka svijeta, 
važno bi bilo saznati 
da je njihova potreba za torbom bila 
trenutna, prolazna, ishitrena, lažna, neutemeljena 
i da nikada neće izazvati bolno žaljenje, 
dok se, u onim danima 
kada se bolje sjećamo prošlosti, nego sadašnjosti,
budu prisjećali svega 
što im se u srce istetoviralo bilo.
No, i to je svojevrsna rijetkost.
Imala sma priliku slušati recimo,
devedesetogodišnjake
koji, premda 
jakih karaktera, 
bistre svijesti,
snažni,
vispreni,
zavidnog života iza sebe,
u toj dobi
žale svim svojim srcem
svoje propuste,
koji im se tada nisu to činili.
I kad vidiš mudre stare oči,
koje se orose
zbog 
zakašnjenja...
naučiš ponešto,
te primijeniš na svoj život.
Dobra je to stvar.

Beskrajno mi je žao
 ako biste trebali 
torbu s namjenom,
mada to krijete vještije 
nego pisac krimića rasplet 
sve do zadnjih stranica,
i to sami sebi.
Aaaaali, ako sada sami sebi
 iskreno šapnete 
iznutra, 
priznanje potrebe za ovom fancy torbom,
onda vam ja 
s ove strane 
šapćem
jednako privatno, diskretno, prisno:
"Nemojte u devedesetoj bolno žaliti,
 jer tada je prekasno,
ali i potpuno jasno 
kako je sve bilo izvedivo
 i zapravo ipak lako,
samo druge prilike - nema!"
ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound
ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound
ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound
ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound
ESCAPE Canvas Utility Bag by Forestbound

20.05.2015.

Samba i ja



Sunčano popodne u mom gradu,
lijepo i ugodno teče,
savršeno osvijetljeno
i mirisno od procvjetalog busenja svuda naokolo,
a centriranog pod mojim prozorima.
Nakon 'paštašute' i brda zelene salate,
sladoleda i cappuccina,
noge su se lijeno pridigle na stolić,
tijelo je udobno zavaljeno na kauču,
pijucka se ledeno piće,
kroz širom otvorena francuska blakonska vrata,
ispod tende koja leprša,
divno se 'koči' svježe ofarban drveni stol
i na njemu crveni điran,
tek da se točno zna 
na kojim se koordinatama nalazimo.
Lagani samba ritam naglašava optimizam.
Jako je vruće.
I to je samo jedno od mnogih opravdanja za siestu,
koja je čak zdravstveno opravdana,
štoviše - propisana pod ovim dijelom plavog neba.
Vrela ljepota mijenja nijanse 
u predvečernjim satima...
photo by Borka Erceg

I od santorinijevskog blještavila,
nenametljivo prevladaju crvnekaste nijanse
i ublaže do onog rimskog prizora,
koji potiče romantiku do besvijesti.
Tada vas razgolićene noge
u sandalama koje zveckaju
raznobojnim ukrasnim stakalcima
odvedu niz kamenom popločanim ulicama
negdje... 


Ako vas sitnokoračaj odvede na osamu,
možda se iznenadite 'chandelierima' 
koji se pod vedrim nebom ljuljuškaju
kao i barke ispod njih...
Ne, to ne sanjate
i da, vi ste u Splitu.

19.05.2015.

Nemate što jesti? Jedite ruže!


Novi kolač na mom repertoaru.
Jednostavn, efektan, ukusan, zadivit će sigurno svakoga!
Svakako isprobajte.

Nisam radila s potpuno crvenim jabukama,
pa je malko drugačiji nego na video-receptu,
ali, divno je izgledalo,
ljepše nego na fotografijama.

RECEPT


(ovaj recept je samo doatno trebalo zasladiti vanilin - šećerom i to dobro!)

17.05.2015.

Škrgućem li zubima noću?



Bila sam u omiljenoj zubariji,
tamo gdje popravljaju zube 
najnježnije na svijetu,
pažnjom i blagošću majke.
Prostor s pogledom,
u kojemu vlada mirisni mir 
kao u  intimnoj dvorani za 
jogu, meditaciju i opuštajuću masažu
ili poput kakvog hrama 
gdje se zapadno kodirani umovi i tjelesa
obučavaju istočnjačkim vrlinama,
koje bi baš htjeli usvojiti jednakom ležernošću 
kao da smo stoljećima obitavali 
na tom istom bitno drugačijem Istoku.
Kada sam, na tom istom mjestu,
 iskazala svoju bojazan
da u zadnje vrijeme osjećam,
nakon buđenja,
da sam cijele noći jako stiskala zube,
lijepa zubarica me priupitala 
da li mi 'netko' kaže da 'škripim' zubima noću.
Najprije sam niječno odgovorila,
a onda sam se sjetila 
koliko dugo 
spavam sama.
Objasnila sam joj da mi 
nitko to do sada nije rekao,
a ona me jednostavno zamolila da 
'upitam onoga s kim spavam'...
Našla sam se u čudu!
Naime, jedino sam mogla 
doći doma 
i kontaktirati one 
koji bi to mogli znati.
Tako čuješ kako su, kako žive, jesu li sretni, jesu li sami,
pa počuješ i ono što ti je uhu, duši i egu milo,
jer im nehotice evociraš sretne dane.
Iako je sveta nedjelja,
iako se čuju starinska zvona crkve 
koja dopiru do mene preko starih krovova,
iako se čedno pripremaš za kuhanje objeda,
iako vrijedno sadiš oleandar,
iako imaš pokupljenu kosu u izgled uredne sobarice,
iako si u tamno odjevena kao prerana mediteranska udovica,
iako plemenito razgovaraš s onima koji su ti rod,
iako namještaš prozračenu postelju
i slušaš pristojnu muziku koja ne potiče divljaštvo koje svi, u nekom postotku,
 nosimo u sebi,
malko se bezobrazno,
s osmijehom u lijevom kutku usana,
kao dosjetiš 
da je ovo s priupitivanjem o vlastitom škrgutanju,
dobar izgovor svima onima 
koji namjerno žele čuti 
nekog svog iz prošlosti,
pa kao ideju puštam u eter...
(mali prizor iz omiljene ordinacije)

16.05.2015.

Ako je vaš jahač rumene kadulje odjahao...

Ako vas netko iz najsnažnijeg zagrljaja naglo ispusti,
najvjerojatnije ćete dezorijentirano bauljati prije pada
ili ćete smjesta posrnuti kao ' the fallen madonna with the big boobies'.
U oba slučaja, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti udarac u glavu,
što istinabog ne boli ni upola kao istodobni udarac u srce.
Nije uopće loše začiniti taj pad,
pa da sve skupa bude efektnije,
kad se već dogodila 'dižgracija'.
Promijenite, recimo, posteljinu.
Napravite sebi ležaj sa stilom,
na kojemu ćete patiti noćima,
tako da kad već vlastitim suzama natapate posteljinu,
neka to bude vrhunska posteljina iz nasljedstva,
od najfinijeg materijala,
s najljepšim vezom,
s divnim monogramom,
s mirisnom notom lavande.
Tada i bez kamelija,
i bez tuberkuloze,
atraktivno možete odležati 
ono naglo ispuštanje iz zagrljaja,
koje nikako vama neće štetiti,
štoviše, odmorit ćete se kvalitetno
i koncentrirano u polumraku sobe,
regenerirati svoju divnu dušu,
za kojom će nesmotrene snažne ruke 
neartikulirano kršeći se zrakom 
nedokučivo posezati do kraja svog života
i čiji će vlasnik čeznutljivo sanjati o vašoj ljubavi,
a u starosti i unucima pričati o pogrešnoj životnoj odluci
radi koje je promašio 'ceo fudbal'.

Ako ovako možete postaviti stvari,
znači da ste na dobrom putu
da se oporavite od posrtanja
i da imate obilje prštave životne energije,
koju ćete već podijeliti s nekim
tko neće dopustiti 
da vas izgubi!

Dakle, promijenite posteljinu,
prilezite poluotvorenih usana
i napola spuštenih kapaka,
pa se sjetite mojih riječi
i povjerujte, zaboga,
 u svoju blistavu 
budućnost.

15.05.2015.

Ako nemate nikoga... imate mene!

Postoji jedna pjesma 
koja mi uvijek ukloni ožiljke,
jer me podsjeća na dalekog prijatelja 
čije bi me društvo ushitilo 
smjesta.
Postoji jedna torta 
koja zadovolji svako stanje,
pa sam je danas priredila 
i slasno smazala.
Postoji moj najdraži krevet 
prema kojemu ću sada krenuti
i usnuti najljepše snove... namjerno. 
Postoji žena koja vam 
uvijek
 s osmijehom 
poželi 
laku noć.

10.05.2015.

Ljubav preko sedam mora i sedam gora

Danas, na Majčin dan, 
osvanula mi je na Facebooku
 fotografija nas dvoje 
i riječi "volim te".
Nije to jedini trenutak dana današnjeg 
u kojemu mi suze klize niz obraze 
u nekoliko redova
i zblog spleta emocija najjačih vrsta.
Dehidrirala sam.
Otkako živi na trećem kontinentu,
otkako radi od jutra do sutra,
otkako u međuvremenu igra i putuje,
premalo se čujemo i ekranski vidimo,
a i da je toga,
svejedno se premalo imamo!
To nam je ogroman problem.
Svaka, rijetka, njegova fotka 
koja stigne 
u nebulozne sate, 
kojom mi javi da je živ
i pomoću koje se zagrlimo,
vrijedna mi je k'o suho zlato.
Sa što manje riječi 
nastojim popratiti
 ovih nekoliko fotografija 
današnjih.
Moj vatepolista.
Onaj isti iz prokišnjavajućeg, 
nedovoljno zagrijanog
 bazena na Poljudu,
gdje se 'klorirao' od svoje šeste,
nakon američkih, 
sada ga okružuju 
australske
 svijetloplave pločice.
Toliko toga smo skupa prošli,
toliko i utakmica odigrali,
a ja svaki puta sve gorljivije navijam
i podržavam i dišem pod, nad vodom,
mlatim se, ljutim, crkavam...
pa se 'nakon' moram oporavljati
od zgusnutih, gotovo neizdrživih emocija
raznoraznih vrsta koje proizlaze iz mog bića
i koje mu šaljem na sve moguće vilinsko-materinske načine.
Jutros sam se rano probudila, 
radi zapjenjene utakmice u finalu 
2015 National League,
okončane srebrom,
ali i njegovim počasnim imenovanjem u 
All Stars Team!
Uredno, redovno i temeljito 
popunjava 
svoju sobu
u našem domu
gdje se nalazi 
impozantni
Hall of Fame!

Sinoćnje sestrino društvo, poželilo mu je sreću ! ! !
video

08.05.2015.

Dođite sa mnom...


I dok sjedim u ugodnoj sjeni 
na Julijinom balkonu, 
jer sam otvorila sezonu življenja na otvorenom,
od glave do pete sam svjesna 
ljetne energije koja nadoilazi i zapljuskuje me.
Dok primičem popodnevnu kavu usnama,
s najvećim svjetskim užitkom,
svjesna sam buke.
Ptičji pijev je najraznovrsniji do sada,
glasnoća im je dostojna prave divljine,
što ide odlično uz moj afrički kaftan crvene boje
oslikan tamošnjim životinjama
i s resama na dnu 
koje mi škaklju gleženjeve 
pri svakom i minimalnom pokretu,
a ako se ne gibam, 
povjetarac sam dovršava radnju.
Ovo je drugi Julijin balkon u mom životu.
Prvi je bio vizualno vjerodostojniji,
potpuno obrastao
 pasiflorinim egzotičnim cvjetovima
i gustim granjem 
koje se iz vrta penjalo.
Drugi je bio dobrano zarastao glicinijom,
no, tadašnji gazda odlučio je obrstiti sve 
što bi predstavljalo možebitnu povijušu 
koja bi podnijela 
eventualno Romeovo pentranje, valjda.
Iako, iskreno sumnjam da postoji puno njih 
koji se uspješno penju 
uz žilavo raslinje, uličnu lampu, oluk i slične nebuloze.
Kad razmislim, vjerujem da nema ni onih koji bi 
obasjani mjesečinom zapjevali serenadu,
kamoli se penjali.
Doduše, nije izvjesna niti opcija vještog penjanja 
uz Matovilkine pletenice
 tajno spuštene u vrt, a imam ih :)
Znam samo jednu jedinu osobu 
koja bi me 
spremno uhvatila
 da sebe 'itnem' 
preko trbušaste španjolske ograde.
Uspomena na tu spremnost uvijek me dirne u srce.
No, kako ni njega nema više u ovom životu...
nastavljam sama piti
popodnevnu kavicu
i teleportiram se iz svoje 
u jednu madridsku rezidenciju,
koja me ne podsjeća 
na nikoga 
tko bi me spremno ulovio.
Pod ljetnim osvjetljenjem s neba,
u afričkom kaftanu koji 'bode u oko',
naravno bosih nogu,
udobno sklupčana na balkonskoj sjedalici,
sigurna da neću vrisnuti
na ukazanje zajapurene Romeove face 
koja se pojavljuje preko ograde zelene boje
vodim vas u posjet toj drugoj adresi...
Može cappuccino, turska kahva, ledeni sok, voda, čaša vina!?!

link within

Related Posts with Thumbnails