Ovo je blog kojeg nije više potrebno komentirati. Zato je isključena ta opcija. Volim što me pratite u velikom broju. Značite mi svi, kao moji nevidljivi, nijemi, ali prisutni salonski gosti s kojima rado komuniciram. Dobar osjećaj... Hvala.

30.08.2015.

CSI: goveđi frikando


Prije nego se ubacim u krevet u ovoj tropskoj noći...
Koliko nevjerojatno različitih utisaka danas.
Pitam se hoću li pod tim Krvavim Mjesecom večeras 
imati spokojne snove...
I dok me peku ruke od 'kvasine',
nakon izvršenih pripremnih radnji za sutrašnju pašticadu,
tipkam ove retke jednom 
i rasplećem pomalo pletenicu drugom rukom.
Konačno sam popodne osjetila da je Sumamed odradio svoje.
Imala sam neobično utiscima slagano popodne,
zapravo dan cijeli, 
sve se naslagivalo kao 'millefoglie'.
Tajni recept je krema koja povezuje sve slojeve
 i ona će ostati kao strogo čuvani sastojak kojega ne dijelim,
no redovi su ti koji su raznoliko padali s neba kao tetris.
via HERE
Red zatočenosti u trgovinskom centru dok alarm bjesni garažom 
u koju brojna teška vrata ne dozvoljavaju pristup
i moj proboj do sunca ponovno,
red jednog razočarenja  koje me gricnulo 'u sridu',
red dojmova razdraganih potomaka,
red susreta s dragom prijateljicom,
red ugodne kave i ženskog 'ćakulanja',
red spontanog susreta s rodicom i njezinim priznatim, divnim mužem,
red hlađenja lepezom,
red ispijanja kave i ledene vode,
red šetanja kroz uzavreli grad natrpan ljudima,
red zanimljivih priča psihijatrice koja radi 
na mnogobrojnom forenzičnom odjelu...
nevjerojatno opisani tamošnji profili
i  'specifičnosti' koje se na taj način provode 
samo u našoj i još jednoj europskoj zemlji,
 staklena kupola i niz kamera uokolo kao kulise u kojima se odvijaju jezovite priče,
pa sigurnosno dugme oko vrata (koje sad prije spavanja tražim),
pa ubojstvo na odjelu,
pa 'nepravilnosti' pri kategorizaciji teških kriminalaca: zatvor ili bolnica,
pa još jednom žalostan dokaz da se kod nas i najgore rješava pozivima moćnika...
pa red kolača uz prebiranje po tipkama u lijepoj kavani,
pa ispraćanje djece u noćni život, 
pa 3. pokretanje perilice s robom koja miriše na jedrilicu,
pa teški komad govedine u mojim rukama,
pa ubodi nožem zbog 'špikanja',
koji me nisu smjeli podsjećati na priče s forenzičnog odjela,
nego na fino usmjerene misli 
kako sam dobro odgojila kćerku,
koja je spretno i neumorno kuhala 
za osmero ljudi
(mahom giganata)
na jedrilici (to ne može svaka!)
i to delicije za lizati prste!!!
Kad sam konačno uvalila govedinu u vinski ocat
 spomenuti isječci su mi se učinili 
kao nekakav groteskni i ubrzani prikaz života,
oscilacije koje se redaju,
nekad pravilno,
a ponekad i bez uobičajenog reda,
u kojemu je ono jedno razočarenje 
svakako samo jedan sloj.
Utješno.
Imajte spektakularnu nedjelju!

27.08.2015.

Imam četiri jastuka. Za svaki slučaj.


Na mom velikom krevetu 2 x 2 još uvijek spavam sama.
I to mi smeta.
No, i to će se uskoro promijeniti.
Nego, kako sam bolesna bila nekoliko dana,
(još prizdravljavam)
majka mi je donijela voće
i pomogla staviti sušiti robu,
koje u mojoj kući ima brdo, kad smo kompletirani.
jer sam malaksalo bauljala 
i nisam bila sposobna 
niti osoviti se na noge.
Djeca odjedrila na nekoliko dana. 
Tako sam sretna zbog njih,
jer sam ih od prvih koraka 
odgajala na brodu
i tamo im je prirodno bivstvovati.
A, kako su premalo zajedno,
 a kako su povezani do besvijesti,
a kako su sada opterećeni ozbiljnim problemima,
a kako su nakon šest(!) godina bili skupa na njezin rođendan,
baš mi je duša mirna zbog toga...
Dakle, kad je majka
koja je priskočila u nevolji
 ušla u moju sobu,
zadivila se 
"ajme, crveni kušini.... kušini puni jubavi... još samo fali čovik!"
Malo sam bolje.
Danas me posjetila draga osoba 
koja mi je donijela 
'da me podigne' 
domaću tikvu.
Na vrhu vezan 'fjok' za curice.
Tikva visoka 25 cm i široka 51 cm.
Tikvetina, reklo bi se, 
ali je neodoljiva i ljupka, 
da je ne mogu tako zvati.
Nakon krepke juhe, 
promijenit ću ritam
i... 
otići kod frizerke i na pedikuru, više!!!!!!!!!
A i na mailove odgovoriti - promise.

15.08.2015.

Ulomak iz mog romana "Ljetnikovac"


Henri Lebasque

   "Kuhale su žute i ružičaste latice cvijeća, zamišljajući se kao prave domaćice, u zapuštenom prostoru vrta smještenom u bočnom dijelu velikog dvorišta, gdje nitko nije zalazio. Karmen je bila odvažnija od svoje godinu dana mlađe sestre i uvijek je iznalazila nove igre, nov način zabave. Iza kamenog zida iz kojega su rasli slapovi rascvjetanih kapara, čije je cvijeće Justina voljela zataknuti sebi iza uha kao kakva egzotična ljepotica, dvije sestre su stvorile svoje ljetno carstvo. Carstvo je bilo veličanstveno samo u dječjim glavama, ostalima koji bi zalutali na to mjesto tražeći ih zbog ručka, zapušteni dio dvorišta izgledao je upravo ono što je bio. Mrzile su kada bi ih poslije ručka dozivali kako bi bile upućene na poslijepodnevni počinak. Nikada im se nije spavalo, baš tada je hladovina u carstvu bila primamljiva, zvukovi koji su ih obavijali bili su čarobni. Justina se živo sjeća tih trenutaka, mirisa ugrijane požutjele trave, ljubičastog sljeza koji je rastao tu i tamo, trulih smokava koje su same popadale ispod starog, iskrivljenog stabla na kojoj su našle dvije zgodne kvrgave grane, s golemim listovima, gdje bi ponekad sjedile i maštale o budućoj ljubavi koja će im se sigurno dogoditi, izmišljajući bajke. Još uvijek u mislima čuva umirujuće zujanje zalutale pčele, koje se stapalo sa cvrčcima koji su u to doba dana najžešće pjevali upozoravajući na veliku vrućinu i miješajući se s eventualnim povremenim poklicima otočke djece s divlje plaže.
    
   Karmen bi smjesta predlagala ignoriranje tog upornog dozivanja i skrivanje u vještičinoj sobici podno uskih zavojitih stepenica koje su se nalazile unutar kuće. Stari je ljetnikovac upravo izgledao kao iz priča o vješticama koje su sestre obožavale slušati, uvjerene da raspolažu čarobnim moćima. Majka ih je zabavljala dražesnim vilinskim izmišljotinama, pa su u njihovim glavama i one same bile lijepe čarobnice koje su magiju upotrebljavale samo u pozitivne svrhe. Zato nisu htjele pristati na ljetno skraćivanje kose, plakale su uvijek kada bi ih na to prisilili radi lakšeg podnošenja vrućina, kupanja i ostalih praktičnih razloga. Problem je nastajao kada su se igrale, jer su vezivanjem šalova oko glave morale stvarati umjetni dojam duge kose. Naravno da nije postojala igra koja bi priznavala kratku frizuru.
   
    Za vrijeme poslijepodnevnog počinka u cijeloj kući vladao je muk. Njihova se soba nalazila tik uz roditeljsku, u koju se ulazilo kroz dvostruka bijela vrata, na kojima su ostaci zlatnih intarzija u obliku listića, stvarali dvorski dojam. Oronuli ljetnikovac koji je njihovoj obitelji bio dan na korištenje, nikada nije bio do kraja renoviran, pa je stvarao osjećaj da su zalutale u neku davnu prošlost. Iz majčine sobe u kojoj je bio golemi krevet, stari ormar, psiha s ogledalom i damska fotelja, izlazilo se na Julijin balkon. Karmen ga je tako prozvala, nakon što im je majka jedne zime živopisno prepričala ljubavnu priču iz Verone. Justina nije voljela priče s tužnim završetkom, iako je Julija bila zacijelo lijepa, Romeo zgodan, a balkon romantičan. Voljela je u svojoj glavi izmijeniti kraj priče i tek sa sretnim završetkom priča je imala prihvatljiv smisao. Julijin balkon bio je natkrit širokom nadstrešnicom od prepletene trske koja se bočno naslanjala na dva obla, kamena stupa. Pogled je bio veličanstven i obuhvaćao je šumoviti otočić pred samim mjestom, pučinu i pogled na grad koji se bijelio u daljini. Doduše, Julijin je balkon bio malo previsok za Romea, ali su sestre zaključile da bi Romeo zbog ljubavi trebao s lakoćom svladati i zahtijevnije prepreke.
    
   Dok su za vrijeme tihog i prisilnog dnevnog odmora promatrale sjajne trake sunca na zidu, koje su se provlačile kroz pritvorene grilje, stvarajući podnošljivu polusjenu u sobi, tiho su šaputale s jednog kreveta na drugi, udišući miris posteljine koja je bila ugodno hladna i vlastite kože koja je mirisala na more, ta slanost nadlaktice koju bi voljele liznuti, ostavljajući sjajne mokre tragove na koži. Obavezno bi nastojale izbjeći popodnevno pranje nogu, pa se majka ljutila kada bi na snježnobijeloj posteljini otkrila tragove prašnjavih stopala. Otac bi obgrlivši majku oko struka, nježno tapšanjem gurkao u sobu s Julijinim balkonom. Karmen je jednom kazala:

 - Misliš li da majka spava u onoj princezinoj spavačici ili bez ičega na sebi?

- Naravno da ima spavačicu - zgrozila se Justina na njeno čudno pitanje.

- Sigurno se sada ljube u usta - nastavljala bi sanjarski starija sestra.

- Ne ljube se, jer se majka smije, zar ne čuješ!?!                     
    
   Karmen je bila vragolastija, hrabrija i otvorenija od svoje sramežljive sestre. Upravo joj je ona otkrila tajne odraslih. Justina je razmišljala o svemu što je saznavala i krišom je promatrala majku i oca, pokušavajući prozreti njihovu strast. Iznenadila se kako nikada sama nije obratila pažnju na sitne nježnosti koje su otkrivale tu privrženost, bliskost i ljubav. Tek kada joj je Karmen otvorila oči, shvatila je što znači ukradeni poljubac koji bi majka dobila negdje pored kamenog sudopera ili blago tapšanje njene stražnjice kada bi otac previdio da se to ogleda u staklima prozora pored kojega su stajali. Kasnije joj je postalo jasnije i majčino prigušeno smijuljenje koje bi nekada jedva čula iza dvokrilnih vrata, te njihove blistave oči kada bi se pojavili iz Julijine sobe. Nadala se da će i ona doživjeti takvu sreću, baš kao i majka. I doživjela je sreću najveću, koja je počela onog davnog ljeta u sjeni oleandara na kamenoj izvidnici iza ljetnikovca. Šteta da je tako kratko trajala."

Andrea Andričević

13.08.2015.

US 66

Puno se lakše prsiti verbalno
 o bijegu od svega što te tišti,
ali rijetki zajašu mašine 
ili sebe stave na četiri kotača 
i odjure u svoj spas,
ostavljajući za sobom samo 'contrail' vlastite pare iz ušiju,
koji se u zabezeknutim mozgovima onih koji ostaju,
simultano pretvara u 'chemtrail' .

No, isto im je,  jer su ionako 'zakasnili na Kosovo'.

Nevjerojatno je kako olako uzimamo život,
kako olako tretiramo partnere,
kako olako iskazujemo svojevolju,
kako olako prečujemo nečije vapaje,
pa kako se na kraju iznenadimo 
ono kad ostanemo u oblaku prašinetine.

Dakako da je bitno njegovati visok prag tolerancije,
da treba napraviti sve da ostanemo fer,
dati sve od sebe da uspije nešto 
u što smo vjerovali 
na onom početku.

Još je važnije znati podvući crtu
i smoći snagu za pokret novom rutom
kada voda dođe do nosa,
kada se umoriš disati kroz slamku,
kada bez pauze svaku večer legneš nezadovoljan
ili su ujutro nesretno budiš u dotičnoj postelji.

I nije ovo ono 'lako je njoj govoriti'.
Ja sam dokazala da je moguće otprašiti novom rutom
s dodatnom dječjom prikolicom zdesna.
A ako sam mogla ja........ovakva.......onda može svak!

Zagovaram čvrstinu u radiklanim odlukama.
Nikako zbog hira, dokonosti, radoznalosti, 
nezrelosti, nepromišljenosti, 
čistog avanturizma.
Mislim na vrlo ozbiljne životne situacije.
Da me se slučajno ne bi pogrešno protumačilo.
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE

via HERE

11.08.2015.

08.08.2015.

Avioni. Ljepota. Ljubav.


Bez riječi. Jer su one ovdje suvišne. 


link within

Related Posts with Thumbnails