OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

04.02.2016.

Starinski dobra adresa na posudbu



Ponekad igram tako svoju igricu iz djetinjstva.
U nekim posebnim trenucima, 
ne nužno tugaljivim,
ja odaberem kuću 
u koju uđem živjeti 
kao da tu živim 
oduvijek i zauvijek.
I ne radi se tu o maštanju 
o dvorcima,
luksuznim posjedima,
modernim penthausima,
ne.
Ova igra je nešto drugo.
U ovoj igri posudim na tren 
tuđi svijet, 
tuđi život, 
tuđu atmosferu.
Tako se relaksiram, 
kao kad neko ode na masažu, 
na jogu 
ili kupiti sebi cipele.
Ja uđem u izabrani dom 
i smjestim se,
točno znajući sve detalje 
koji se tamo nalaze
i prilagodim se svemu 
smjesta.
Otprilike kao gledanje filma.
Večeras ulazim u ovu kuću,
mislim u ovaj stan na drugom katu,
gdje se uredno zrače sobe,
gdje se rano ustaje,
gdje se namješta posteljina revnosno 
i briše prašina svaki dan,
gdje su oribane kamene pločice,
gdje mirišu zavjese,
gdje u spavaćoj sobi postoji i okrugli stolić za pisanje pisama, 
koje gazdarica nikada ne piše,
ali je u kompletu tako kupljeno,
i psiha s ogledalom, 
pred kojom je vazica s 'macama'.
Na napravljenu postelju, 
stavlja se prekrivač,
"jer ako netko dođe da je sve u redu".
U tom domu ne vlada blagostanje,
nekako se spaja kraj s krajem,
ali se ljubav i sloga odmah u hodniku 
osjete.
Kuhinja je centar svijeta.
Dok za stolom gazda čita novine,
donesene prije doručka,
miris štampe i hrskavog kruha se miješaju
i prožimaju s mirisom netom skuhane kave.
Prije podne mirišu juha i 'šalša',
a subotom popodne kolači.
Cvijeće na prozoru nikada nema žednu zemlju.
Kuća nikada nije tužna, ni pusta.
Oprana roba se suši s druge strane,
da ne bude 'grubo' vidjeti s ulice.
roba koja se pegla čim je osušena, 
ali ne i presušena.
Za svu se djecu uvijek nađe 
neki keks ili bombon.
Nedjelje se pamte kao najbolji dani.
Susjede su utješne i mile
i nikada ne prekorače 
dozu bliskosti,
a uvijek je ima.
Večeras idem leći u ovu kuću,
jer mi se hoće život iz onog doba...
i to jednostavni.

03.02.2016.

Stil



Ona je uspješna jedriličarka,
odlična učenica,
talentirani pisac,
nećakinja mog sina,
Splićanka drugačija od drugih,
fantastično efektna za svoj maturalni ples.

Europa Cup Italy 2014

02.02.2016.

Ulica palmi br.9


Bila sam 34 sata u privatnom lebdenju, 
isključena od stvarnog života,
dok sam se reprogramirala
nakon sastanka u mojoj 'intelligence agency',
jer, iako sam se umirovila
i dobila poklon zahvale,
ponekad odem na 'alumni coffee'.
Elem, otvorim jutros tako ja
 sporo i s očekivanjem
svoj prozor koji gleda na vrt,
onaj isti vrt koji me budi jutrima,
ljuljuška za popodnevnog odmora
ili uspavljuje noću,
pa se široko nasmijem,
zahvalna na veselju koji mi pruži.
Uvijek kad ga rastvorim,
naiđem na neko od iznenađenja,
na različit doživljaj koji mi ugledana atmosfera podari,
na titraj koji mi pokrene drugačije vrijeme, boja, miris.
Jutros mi je Plavokosa susjeda s gornjeg kata,
podarila dašak Mediterana,
podsjetila me na male radosti života,
one opasno zaboravljene...
Klatila se oprana posteljina,
zaklanjajući palme,
ali donoseći do mojih nosnica
miris oprane robe,
koji uvijek obećava - dobro.
Dorađivala me tako susjeda godinama,
dok se nisam usavršila
i shvatila da je bijes bedast i nepotreban,
kao animalna instinktivna reakcija,
koja ne donosi ništa,
a i postoji samo da bi se 
neki sasvim drugi bjesovi i ljutnje 
izbacili kroz taj nevini prizor.
Učenički napredujući
i to ne štreberski,
nego prosječnim đačkim napredovanjem.
potpuno sam eliminirala negativan osjećaj
sve dok nisam postala spremna 
na još jedan zasluženi certifikat.
Sad sam na višem 'levelu',
pardon(ček) - na najvišem.
Primitivnog divljanja više nema,
ni želje da polijem posteljinu nečim,
da strgnem sve što visi
i time ne dobijem ništa,
osim trenutnog trivijalnog pražnjenja,
koji nema veze s opranom robom
koja samo kratko vrijeme 
lamata na zraku
i onda opet nestane,
otkrivajući pogled 
kojeg sam niti par sati bila lišena
bez posljedica na moj život.
Njezina posteljina, stolnjaci i ostalo 'dulje' 
što dopire do mog nosa,
savršen je podsjetnik na podneblje koje volim,
ali i na sitnice iz života,
na koje smo posve zaboravili,
ovako moderno osviješteni... bah.
Čak sam se nasmijala 
i na efekt
 one druge vrste
istog ovog jutra.
Bogati 'bouquet' goveđeg 'toća'
kojim će Udovac ili Eminem 
u svojim vrtnim stanovima,
danas preliti špagete 
i posuti ih krupnije ribanim parmezanom!
Lijepo je, radosno i živopisno živjeti na jugu.

30.01.2016.

Preobražavanje


The transformation of Cinderella’s torn dress to that of the white ball gown as seen in Cinderella was considered to be Walt Disney’s favorite piece of animation.
via here

Pričam neki dan s prijateljicom

i spomenemo - izgled.
Kako ti je vlastiti odraz u ogledalu naprosto - na dane.
Nekada je dobar, nekada loš.

Kada si loše, prizor iz ogledala je, u najmanju ruku - žalostan.
Izgledaš loše, oronulo, jadno, gotovo neprepoznatljivo 
i ostario si preko noći, nekim čudom, unaglo.
Sve životne poteškoće su te obilježile više no što si mislio.
Odslužio si svoje i pada ti na pamet neumitna prolaznost života.
Miriš se s time, premda s tugom.
Uzdahneš i odmakneš se zgrbljenih ramena 
od tog odraza žalosne i islužene sove.

Kada si zaokupiran nečim intenzivno i pun posla,
nemaš stav o slici koju ugledaš,
naprosto si samo ti i to je sve.
Ne upamtiš sebe tog dana,
samo automatski si nanio najpotrebniji make up,
čisto da ne preplašiš ljude među koje zalaziš,
i prošao četkom kroz ono što se zove kosa.

Kada si sretan,
u privatnosti pogleda na zrcalo,
iznenadiš se blistavoj ljepoti koja te gleda.
Iznenadiš se sobom na naljepši mogući način
i spreman si osvojiti onaj dio svijeta
koji još nisi stigao.
Vraćaš se tog dana nekoliko puta
divnom odrazu sebe,
ne trebajući niti postaviti pitanje 
tko je najljepši,
jer odgovor ti je prejasan.

A, ja sam se sada sjetila 
nekako 
onog vica, 
kako je mali Vlaj u školi 
na satu lektire 
najkraće na svijetu 
prepičao 
Kafkin "Preobražaj":

"A undak se on pritvorija u baju."



Večeras sam sva sretna.
Imala sam lijepi dan.
Puno lijepi.
U to ime stavit ću u usta 
savršeni Jacques Bockel čokolatin,
koji mi je ona prijateljica s početka posta
donijela na poklon.

29.01.2016.

Preporuka film: 'ROOM'

via HERE

Svakako nastojte pogledati ovaj film! Nećete požaliti.

How to drink your morning coffee in Norway!?!


Ja moju pijem slično
jureći u kimonu 
na nizbrdici klizavoj od kiše,
isto s knjigom u desnoj
i velikom šalicom u lijevoj ruci
i leti mi kosa unaokolo
i na vrijeme zakočim "pandurski" 
prije Trščanske ulice
da me ne udari automobil ili motor!
Probajte slično, svakako.
Kavu možeš popiti na milijun načina.
Važno je uvijek uživati i napraviti to sa stilom.
Uz kavu se mogu dogoditi najnevjerojatniji životni scenariji.
Kavu i sve inačice istog napitka, 
ovisno o dobu dana u kojemu se ispijaju, 
treba UŽIVATI.

Kako znaš da su ti sva čula napeta? Dosta lako :)

Probudila sam se u tamnoj južini.
Sada, bliže podnevu,
 imam određeno vrijeme 
za predah u svom domu,
prije nego krenem dalje,
a vani zablistalo sunce.
Ne ono jasno sunce, 
nego ono drugo
koje zbunjuje.
Čujem upravo kćerin alt 
koji samo kratko kaže,
valjda meni: "Preloš je dan."
Ne očekuje komentar, čini mi se.
Bila sam slikati zub,
radnju koju mrzim iznad duše,
iako se modernizirala
pa ti ne bude zlo.
'Slikar' u modernom 'dućanu',
s najnovijim aparatima
i lošom televizijskom slikom 
punom snijega 
s ekrana na zidu,
toliko je bio čio,
da je odskakivao sa zemlje 
dok se okretno vrtio 
kao čigra 
oko mene.
Konverzirao je sa mnom 
kao da sam ustrašeno dijete 
od kojih 4 godine
koje je došlo pedijatru 
s prethodnim lošim iskustvom 
zbog injekcija penicilina koje pamti
ili na šišanje šiški u frizera, 
ali onda mi je samo 3 ljeta.
Jadan je pokušavao biti simpatičan,
kvalitetno duhovit
i zarazno nasmijan,
ali nije me zarazio.
Kako sam pristojna, 
smijala sam se njegovim pošalicama
i to grleno glasno 
kao Sandra Bagarić,
što mi je oduzelo svu snagu.
Kada sam izašla sva dražesna 
zasuta umanjenicama,
jer mi je tepao 
daleko žešće nego da smo u metropoli,
osjećala sam se iznimno glupo.
I onda sam,
 obavljajući niz stvari putem,
doživljavala prečudne 'susrete',
koji su me nasmijavali.
Ako izuzmem 65 % ljudi 
sa sunčanim naočalama 
na hrbatu nosa
u antracit danu,
vidjela sam dvojnika koliko hoćeš...
Tonya Cetinskog u plavom "Yugu".
Sašu Lošića Lošu koji gura nizbrdo crvena dječja kolica tipa kišobran.
Ružno ostarjelu Cher na kasi.
Davida Rockefellera sa štapom, s kojim sam se i popričala.
Mladog Nadana Vidoševića u trenirci i mokasinkama.
Oronulu Suzi Quatro koja prodaje špinat po suho zlato.
David Lee Rotha pogrešno odjevenog, ali od kojeg sam se stresla.
Mog pokojnog oca na Vespi.
Tada sam, srećom, već bila u blizini svoje adrese.
Trebala sam jaku Cedevitu.
Jedini autentični lik bila je nekadašnja sudionica 
izbora za Miss
koja ima jednu nogu kraću.
S njom se uvijek pozdravim
ili barem mahnem,
kada prođem pored papirnice
u kojoj radi.
Ona je najtužnije izgledala.
I bila je u crnini.
Nisam se zaustavila pitati kako je,
ali sam joj uputila topli osmijeh.
Sada ću se izvesti kolima,
bolje mi je...
U međuvremenu ono sunce je nestalo s neba.
via HERE

28.01.2016.

Ovo nije "J'accuse!"

Svima je opalo raspoloženje.

Ne zbog mračne južine koja je nalegla na grad i na mozgove.

Kako sam danas napisala u jednom privatnom pismu:

"... Ljudi su se našli u grupaciji očajnika, 
a nekako mi se čini da su svi ipak - nemoćni.
Kao da je vrijeme kada se moglo ili znalo ili usudilo
 ustati u neki smisleni bunt,
ostalo rezervirano za prevrate u povijesti.
Možda sada "sitni osobni interesi",
ne dozvoljavaju da se svojevrstan privatni komod 
ipak ne zadrži, 
kao bitnije od bitnoga.
I tako kroz sito izađe samo - pljuvanje.
A, ono ništa ne mijenja i ne donosi,
osim nervoze 
od koje strada barem četvrtina.
Pljuvanje koje se obavlja iz vlastitog sjedala,
a koje se ne napušta da se - ne izgubi.
Nitko se nije spreman žrtvovati 
da prestane biti 
samo 
ogorčeni promatrač..."

Kao intermezzo i podsjetnik 
putem lijepih prizora,
o kojima se sada 
"nema vremena razmišljati",
zbog obuzetosti prisutnom situacijom,
koja se pretvara u svojevrsnu masovnu histeriju,
punu gađenja, zabrinutosti, odbojnosti,
ja nudim parminutni odmak od ružnoga.
Nakon toga možemo opet kolektivno zapasti u očaj
ili odlučiti da ćemo sve dozirati
zdravlja radi.

 "Qantas Safety Video"

24.01.2016.

Wedding full of LOVE, colour and fun!



photos courtesy of Carrie & Duje Grubisic

22.01.2016.

Razgovor s Eminemom među narančama

Tjedan u kojemu je sve bilo naopačke okrenuto - završava.
I ja sam zdrava - od sutra već.
Nedostaje mi osoba koja je daleko,
nebitno da li 100 m, 300 m ili miljama - nije tu.
Sve u svemu, glupi  tjedan 
kojeg sam već danas 
pomela,
ostatke pokupila, 
ispraznila u kantu za smeće,
uzela plastičnu vrećicu iz nje 
i odnijela iz kuće.
Jedino nisam zapalila kontejner,
što se u ovom gradu često radi,
pa ponekad imamo noćne baklje 
koje sukljaju u nebo,
osim jadnih ljudi 
koji najčešće pod zvijezdama 
kopaju po tim istim kontejnerima.
Jeziva je zima, 
nakon vječnog (klimatskog) proljeća,
pa bi se možda netko i okupio oko vatre
da se zagrije.
Kao da bih sada, nekako morala napomenuti da živim - u Hrvatskoj...

Okretanje stranice!

U mojoj kući, u vrtnom stanu
 stanuje 
sretna obitelj.
Mladi, zgodni ljudi s jednim djetetom i psom.
'Šesna' obitelj.
S njim najčešće imam slučajne susrete.
Zovem ga Eminem.
Jer mu sliči.
Inače ima normalno i to tipično ime za ovaj kraj.
Visok, koščat, potpuno kratke kose, zelenih očiju.
Vrijedan čovjek, koji često radi vrtlarske poslove
i koji je zapušteni uspavani vrt s ribnjakom - probudio!
Dok sam danas namještala krevet,
čula sam kroz otvoreni sunčani prozor
kako on nešto radi,
kako nježno dovikuje ženi
'miriše li kod njih ovako bajno ručak',
kako mu je sin dobio peticu iz matematike,
kako ona odlazi popodne na jogu...
Kad sam došla na prozor,
kako bih opranu robu 
stavila na sušilo, 
popričao je sa mnom.
Uvijek je veseo, nasmijan, ljubazan, drag.
Pitala sam što imaju za ručak,
njegova nam je Mare viknula:" Veprovinu!"
Pitala sam imaju li njoke,
doviknula nam je: " Ne. 'Manistru'!"
Bajno je zamirisao njihov ručak,
dok smo poželjeli jedan drugome dobar tek.
Taj isti Eminem mi je neku večer,
pri noćnom zatvaranju grilja
na -4 C stojeći ispod snopa svjetla noćne lampe,
na vrhu kamenih stepenica,
pušeći cigaretu u žutom 'kapatoju'
iz kojega su izvirivale bose noge,
poželio 'laku noć'.
Rijetko sretnem tako mile, srdačne, jednostavne i normalne ljude.
Mislim... ima ih, ali nekako samo tu i tamo.
U suton sam danas izašla na terasu,
samo da bih pomirisala rascvjetalu bogatu mimozu
i vidjela vrt prije nego utone u noć.
Bio je plavičast,
ali se brzo ugasilo svjetlo...
osim onog u daljini, 
iznad palmi.
Eh, to ružičasto ledeno bistro svjetlo me privuklo
i otišla sam u svoju spavaću sobu,
odakle sam mogla bolje vidjeti čarobni zalaz.
Razmaknula sam zavjese i otvorila prozor.
A, onda sam zastala.
Iz modrine mraka, odvojila se tamna sjenka.
Ne znam zašto sam ostala prikovana, ali jesam.
Visoka sjenka u tamnome,
s kapuljačom na glavi,
krenula je u smjeru mog prozora.
I tada je zbacio kapuljaču s glave.
"Štaaaa je bilo...?"
S poluosmijehom, ohrabrujuće i prisno me upitao.
Huh, bio je to Eminem.
Opet smo popričali.
On je pušio.
Sada znam gdje pije kavu.
"U kafiću dolje. 
(rekao mi je ime koje svi znamo) 
Ali, trebam tu jutarnju kratku baš tamo. 
Poslije skuham tursku za gušt,
onu koja mi u velikoj šalici traje do podne,
ako sam doma..."
Pričali smo i o mimozama,
koje je udovac posadio
podno mog balkona.
Na kuhinjskom prozoru sretne obitelji,
ispred čisto bijelih zavjesa,
a iza blistavih stakala,
u vazi je grana mimoze.
Eminem mi je rekao da će za me ubrati 
i donijeti mi sutra 'gore'.
Lijepo je imati sretnu obitelj u blizini.
Pa ponekad baciti oko na njihovu sreću.
Uz pitu od jabuka i knjigu 
u kojoj uživam ovaj tjedan,
topeći se sva 
i nestajući 
u mirisu naranči, 
toplini mediteranskih slika Španjolske 
i ljubavi,
želim lijepo dovršiti petak.

21.01.2016.

The Danish Girl

Samo oni, 
a malobrojniji su, 
koji ne odustanu 
od gledanja ovog filma 
u prvoj njegovoj trećini, 
razumjet će zašto nisam 
unatoč mučnosti 
u toj istoj trećini 
odustala ja, 
zašto sam zadivljena odgledala film do kraja, 
u kojoj sam mjeri fascinirana glumom, 
tko duhovito podsjeća na stastitijeg mladog Putina, 
kakvoj se to odanoj ljubavi duboko klanjam, 
a ostalo vezano uz snažan utisak, oprostite, ne želim iznijeti javno...
Gotovo ošamućena ovim filmom.
via HERE 

15.01.2016.

"Večera je servirana u knjižnici!"


Najduhovitiji dio dana bio je posjet zubaru.
I nije nešto za jedan dan kao što je 
petak,
dan pun ambicioznog iščekivanja
da baš taj zadnji djelić tjedna
donese neku bombastičnu promjenu
ili jako dobru novinu
ili nešto zbog čega se poskoči do oblaka.
... dobro, ili do sunca ako je sunčano.
Ja ne radim,
meni petak nije napet,
što ne znači da moja iščekivanja 
gore navedena 
nisu možda i veća nego kod drugih.
Jutros sam se probudila malko bolesna,
ne pretjerano, 
ali sasvim dovoljno
da se ne osjećam bajno.
Uzevši sve domaće preparate za boljku,
ipak sam se uputila zubaru,
jer mi se nije dalo otkazati termin.
A i volim tu ordinaciju.
Dobro mi djeluje.
Nisam znala hoću li moći držati 
razjapljena usta sat vremena,
a da ne zatrebam kašljati.
I nakon nekoliko minuta 
u ležećem položaju
u zubarskoj sjedalici,
spasonosno sam se sjetila
da me se pregleda... cijelu... usput.
I tako, ustanovljeno mi je upaljeno grlo
i još nekoliko sitnica.
Odbila sam antibiotik
i bila sretna što sam obavila 
više pregleda 
na istom mjestu.
Praktično i duhovito.
Kad sam odlazila prema parkiralištu, 
smijala sam se na sav glas,
misleći kako mi je upravo godišnje vrijeme 
za test po Papanicolauu... 
da sam se sjetila ranije.

Petak je večer.
Miriše pizza koju je mlado društvo smazalo,
nakon 'crossfita', a prije odlaska na pivo.
A ja bih... da me se pita...rado bila na nekoliko mjesta,
ali samo jedno je primjereno za ipak javnu obznanu,
hedonistički izlazak u restoran 
kao što je, možda 
'The NoMad Restaurant'.
Recimo nakon neke dobre izložbe
ili nakon dobro odrađenog posla,
ili poslije kocerta.
ili nakon ranije predstave na Broadwayu,
ili nakon nečeg što izaziva glad
za hranom,
za dobrim vinom,
za određenim parom očiju,
za tihom intimnom pričom nad stolom,
bez primjećivanja drugih ljudi,
ali sa spoznajom privlačne atmosfere.

CLICK HERE

link within

Related Posts with Thumbnails