OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

15. 02. 2017.

Da me netko zamoli...


... da mu
 za laku noć 
odsviram nešto lijepo,
danas bih se 
odlučila za 
Mjesečevu sonatu.

Prisebno sam umorna.

I nagomilanog adrenalina.

Kad se pogledam u ogledalo,
uglavnom samo u prolazu,
uočim taj dim 
koji mi izlazi 
iz tjemena
i leluja prema gore,
kao da mi je netko uključio 
napu srednje jačine
 47 cm povrh glave.

Mislim da ću se preksutra 
isključiti iz stresa
i odmarati
kao da opet imam gripu.

Do preksutra,
uzmem, tako
električnu gitaru,
jer odustala sam od bubnjeva 
zbog starijih susjeda,
pa zasviram,
ritmom koji me ponese.
Bolje je tako,
onda dimi iz gitare,
a ne više iz 'tikve'.

Simultano zaključujem
kako bi svaki 
'life coach'
(ili mudra baba)
vjerojatno zaključio,
kako je dobro pretočiti stres 
u nekakvu drugu energiju,
najbolje kreativnu.

Iako mi je to ravno onoj nenarodnoj
 'ljubav pređe u drugi kvalitet'.

Zanimalo bi me jako
od kada datira riječ 'stres'
ili kada je počela njezina 
sveprisutna uporaba,
kao normalno stanje koje svi 
zapravo, moraju imati.
Jer ako nemaju,
ne vrijede,
ne daju sve od sebe,
ne trude se dovoljno,
odnosno nisu zdušni.

Prije
(ono dok su ljudi još govorili) 
upotrebljavale su se 
raznorazne,
kudikamo preciznije riječi,
kada riječ  'stres'
nije bila u modi.

I to mi je draže.

Nastojat ću kod sebe to ponovno uvesti.

Sjećate li se zamjena, odnosno originala?
Onih koji izgovaraju mlada usta naših roditelja
ili mlada usta naših baka i djedova:

"Jako sam umoran zadnja dva tjedna, zbog puno posla."

"Iznervirala sam se zbog nesređenih računa."

"Izluđena sam od ovo dvoje najmlađih."

"Ljuta sam na sestru jer se već godinu dana sklanja od svojih obveza i živi u svom svijetu."

"Zabrinuta sam već tri mjeseca zbog iščekivanja nalaza."

"Naporno mi je na novom poslu."

"Dosta sam zauzeta u školi svo vrijeme, jer je kraj godine."


A, sada 
moja 
interpretacija 
Bethoweena 
jer sam iscrpljena jednom brigom, koja će uskoro prestati.


I ne ispoljavam ja to svoje stanje
na isti način
kroz dan.
U doba kada u Dalmaciji
svi pristojni ljudi jedu ručak,
ja sam šetala na suncu
i udisala more,
pohodila samostan,
sjedila na kamenu,
gibala se među bordovima,
dakle - sve potpuno normalno:)

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails