Da me netko zamoli...

... da mu

 za laku noć 

odsviram nešto lijepo,

danas bih se 

odlučila za 

Mjesečevu sonatu.

Prisebno sam umorna.

I nagomilanog adrenalina.

Kad se pogledam u ogledalo,

uglavnom samo u prolazu,

uočim taj dim 

koji mi izlazi 

iz tjemena

i leluja prema gore,

kao da mi je netko uključio 

napu srednje jačine

 47 cm povrh glave.

Mislim da ću se preksutra 

isključiti iz stresa

i odmarati

kao da opet imam gripu.

Do preksutra,

uzmem, tako

električnu gitaru,

jer odustala sam od bubnjeva 

zbog starijih susjeda,

pa zasviram,

ritmom koji me ponese.

Bolje je tako,

onda dimi iz gitare,

a ne više iz 'tikve'.

Simultano zaključujem

kako bi svaki 

'life coach'

(ili mudra baba)

vjerojatno zaključio,

kako je dobro pretočiti stres 

u nekakvu drugu energiju,

najbolje kreativnu.

Iako mi je to ravno onoj nenarodnoj

 'ljubav pređe u drugi kvalitet'.

Zanimalo bi me jako

od kada datira riječ 'stres'

ili kada je počela njezina 

sveprisutna uporaba,

kao normalno stanje koje svi 

zapravo, moraju imati.

Jer ako nemaju,

ne vrijede,

ne daju sve od sebe,

ne trude se dovoljno,

odnosno nisu zdušni.

Prije

(ono dok su ljudi još govorili) 

upotrebljavale su se 

raznorazne,

kudikamo preciznije riječi,

kada riječ  'stres'

nije bila u modi.

I to mi je draže.

Nastojat ću kod sebe to ponovno uvesti.

Sjećate li se zamjena, odnosno originala?

Onih koji izgovaraju mlada usta naših roditelja

ili mlada usta naših baka i djedova:

"Jako sam umoran zadnja dva tjedna, zbog puno posla."

"Iznervirala sam se zbog nesređenih računa."

"Izluđena sam od ovo dvoje najmlađih."

"Ljuta sam na sestru jer se već godinu dana sklanja od svojih obveza i živi u svom svijetu."

"Zabrinuta sam već tri mjeseca zbog iščekivanja nalaza."

"Naporno mi je na novom poslu."

"Dosta sam zauzeta u školi svo vrijeme, jer je kraj godine."

A, sada 

moja 

interpretacija 

Bethoweena 

jer sam iscrpljena jednom brigom, koja će uskoro prestati.

I ne ispoljavam ja to svoje stanje

na isti način

kroz dan.

U doba kada u Dalmaciji

svi pristojni ljudi jedu ručak,

ja sam šetala na suncu

i udisala more,

pohodila samostan,

sjedila na kamenu,

gibala se među bordovima,

dakle - sve potpuno normalno:)