Kad ti padne mobilni telefon s prvog kata...

... važno je ne očajavati, kao ja.

Sad, kad sam se smirila, uviđam bezrazložnost nerviranja.

Ionako mi je mjesecima izrazbijan taj jadni mobitel.

Jedvice ga nekako koristim.

Nakon što je danas preživio pad s prvog kata,

nemam više pravo išta reći.

Najbolje je smiriti se 

pogleda koncentriranog 

na crno kamenje

s nekadašnje plaže 

na kojoj sam imala kuću

iz priče koju sam uspješno okončala.

Samo uživam što svi ostali 

uvijek imaju 

bijele kamenčiće,

a ja

 crne, sitne, strašno glatke,

koje bih uvijek na plaži liznula od užitka,

tako slane, najslanije na Jadranu.

Evocirajući propadanje stopala 

kroz tu šuškavu glatkoću

u ljetna predvečerja,

dograbila sam malo humusa 

kojeg sam napravila 

iz čistog gušta,

nastojeći se nasmijati 

na sliku 

rasutog mobitela 

na asfaltu,

koji ipak radi... 

nakon što sam ga 

u suzama 

pokupila.