Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

15. 07. 2015.

Gentlemani nisu izumrli... ipak


Jučer sam bila pozvana 
na zalazak sunca
s dragim damskim društvom, 
kojeg ne viđam često.
Susret se pretvorio u spektakularnu zabavu 
za goste 
koji su ispijali svoja pića 
u bakrenim nijansama 
ljetnog  sutona.
Spontana mala predstava, 
puna radosti i dragosti,
ponijela je mene, 
a onda i moje dame,
pa nisam u prvi mah niti bila svjesna 
da su svi gosti zastali 
s čašama na pola puta do usana,
prekinuli razgovore
i sa smješkom promatrali 
dražestan 
igrokaz.
Tek pošto sam, nasmijana, sjela,
uočila sam brojna lica i poglede uprte u me,
vrlo kratko sam se možda (ipak) zasramila,
ali sam se glumački obratila publici,
kako dolikuje,
s nekoliko duhovitih riječi...
jer mi se učinilo to najboljim završetkom.
Istog trena ispred mene se zaustavio konobar,
jer sam ja zadnja pristigla 
s cvijećem i ... performansom
i netom nakon što sam izrecitirala što bih ja rado popila,
ubacio se u našu službenu konverzaciju 
muški glas s drugog stola.
Opazila sam dva pristala gospodina,
potpuno urbanih fizionomija
(jedna mi čak nekako poznata iz medija, ali se ni jutros ne mogu još sjetiti...).
Lijeviji se obraćao konobaru 
s molbom da me on počasti...
obratio se i meni, 
objasnivši mi svoju gestu uz umjereni kompliment.
Ne sjećam se kad me (49) zadnji put netko nepoznat počastio pićem u lokalu.
Bila sam iznenađena i oduševljena, svakako priznajem.
Želim reći da su izostala 
ubacivanja u naš razgovor,
namigivanja,
insinuiranja da 'bismo nešto trebali kao',
nametanja bilo koje vrste,
dostava broja mobitela
ili sličnosti koje se dešavaju u takvim situacijama.
Ništa!
Osim pogleda iz daljine,
pristojnog pozdrava na kraju 
i šarmantnog osmijeha 
uz blagi naklon glavom.
via here

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails