Čovjek koji stoji zdesna meni

Stajala sam pred omiljenom Wyethovom slikom, 

čiji poster sam za dušu svoju bila kupila u MoMA.

'Christina's World' se nalazi iznad jednog 

od moja dva radna stola, onog u sklopu spvaće sobe.

Tog sam popodneva stajala pred slikom,

pokazujući je Čovjeku.

Od tog dana,

svaki bogovetni put 

kada mi se pogled dotakne nje,

samo me na jedno podsjeća.

Na osjećaj kad je Čovjek stao uz moj desni bok!

Na enormnu ljubav.

Na snažnu bliskost među nama.

Na bespogovornu pripadnost.

Na ponos i ushit koje izaziva u meni.

Na sreću koja mi struji od tjemena do pete.

Na jedinu istinu gdje nam je pravo mjesto.

Na drhtaj intuicije kako samo on mora biti tu

i da onda ništa drugo nije 

ni važno, ni bitno, ni nužno.

Na riječ 'zauvijek'.

Srsi su mi prolazili tijelom silnom silinom.

Nikada nisam bila svjesnija nečije blizine na takav način.

Pečatirana njime, govorila sam o Christini,

samo automatski izgovarajući riječi

i ponešto gestikulirajući rukama valjda,

jer sam sva bila obuzeta unutrašnjim doživljajima 

tog bića čiju sam toplinu osjećala 

kao da smo s neke druge planete.

Da, on je savršeno izvedena točka na 'i',

koja me ostavlja bez daha,

jer sam ja to 'i'.

Čovjek koji stoji meni zdesna,

upotpunio me savršeno.