Odustala sam od cirkuske karijere, srećom

(ovo je prekjučerašnji prizor, kad sam zamalo otišla na kupanje)

Jedno od mjerila koliko si dobro,

mogu biti i čarapice 

dviju odraslih žena 

dok se ljujuškaju 

za vrijeme sušenja.

Sama sam ih kupovala,

dakle, 

moja je duša 

radosna,

unatoč svemu i svačemu.

Rijetko tko zna za živopisne boje pamuka

na mojim stopalima,

odnosno samo oni koji se motaju po kući,

a skinula sam tenisice 

ili mi je spuznula papuča s noge,

ali bitno da ja znam!

Obuzme me čisto veselje

dok ih navlačim,

a nije regres u pitanju.

Ne znam kako mi je došlo da uvedem 

taj žarki spektar boja

koji je potpuno normalan jedino 

sudionici karnevala u Rio de Janeiru,

ali, baš mi je drago da jesam.

Danas, recimo, dok mlati vjetar,

pljušti kiša puna saharskog pijeska,

neraspoloženje raste,

tlak pada,

sve je kod većine stalo,

pogled na moje noge

u tirkiznim čarapicama,

nameće mi sedam divnih asocijacija.

Sedma je nastup u cirkusu,

zanimanje koje me fasciniralo u najranijem djetinjstvu.

Mislim, bolje da sam odustala od tog sna.

Ipak.

U ovim bi godinama bila trapez zamijenila 

mjestom ljupke pomoćnice žonglera

što i nije tako uzbudljivo.

Ako na neki,

čak i na tako šašav način, 

sebe možeš uveseliti,

automatski preskočiš sve kategorije nezadovoljnih

kojima je ovako težak biometeorološki dan

uklonio ugodan izraz lica!

Ako nemate nikakav bedasti, maleni, beznačajni, olako izvediv štos

koji vam neočekivano može pripomoći

dok opet ne grane veliko žuto sunce,

pojedite nešto ljetno

popijte čašu crnog vina,

svakako završite slatkom točkom

i kavom sa šlagom.

I ne urlajte na bližnje svoje, pobogu ljudi.

Veličković

via here

- FILM -

via here

via here

Ako ste se zatekli u Montrealu u ovo vrijeme...

Film o jugoslavenskim košarkaškim legendama i zlatnoj medalji 1970. u Ljubljani

via here

via here

via here

via here

Veseli dom

K vragu i minimalizam!

Ako središ glavu i ne trebaš pospremati nutrinu 

čistim, mirnim linijama i ravnim plohama u potrazi za zenom,

ili ako nemaš potrebu imati trendovski dom za pokazivanje,

ili ako ne boluješ od OKP-a zbog kojega sve mora biti perfektno blistavo, 

pa si na rubu snaga od istoga...

onda ti nisi ti,

onda si ja.

Pa ti se razvuku usne u široki osmijeh 

i toplina prostruji oko srca.

Nemaš ništa protiv doma koji je takav 

da imaš osjećaj da ga možeš - istraživati,

uvijek nanovo.

Koji ti omogućuje eventualno skrivanje ili igru lovice 

ili povlačenje u neki kutak od ukućana, recimo, kad imaš one neke dane 

ili si se kvalitetno i zdravo posvadio s jednim od njih. 

Neopterećen si zbog ostavljanja stvari ponekad i gdje nije njihovo mjesto,

jer je to šarmantno nevidljivo.

U kojemu uživaš do srži svaki put kada stupiš 

u to svoje carstvo.

U kojemu se svi profili ljudi, minimalistički i složeni, 

osjećaju uvijek dobro i ne da im se otići.

Onda si okružen stvarima koje ti baš voliš, 

jer ih voliš, 

a ne jer se dobro uklapaju.

Guštaš što tom domu dobro pašu odrasli i djeca, 

jednako kao i tvoja samoća koja nije tužna.

Obožavaš taj svoj hram 

koji ti je veselo utočište i inspiracija bez premca.

Prilagodiš atmosferu iz "Fanny och Alexander" 

u svijetlu bajku primjerenu ovom stoljeću

ili mediteranskom suncu

ili svom karakteru

i budeš sretan 

i sve ti je dopušteno,

jer si blagonaklon prema sebi!

via here

Morning lesson of gastro culture by Martina Feuer de Castro

Martina Feuer de Castro

Morning lesson of gastro culture: Coffe and chocolate

In this 1690 broadside advertisement, London merchant Samuel Price deployed rumor and vivid anecdote to advance the medical case for drinking coffee, chocolate, and tea.

Price’s advertisement's litany of claims for coffee’s health benefits mix advantages we’d recognize today with others that seem far-fetched. The authors observed that coffee-drinking populations didn’t get common diseases: “the Stone” (kidney stones); “Scurvey, Gout, Dropsie” (edema, or retained fluid). Speaking to an audience that still believed in the theory of the four humors, they argued that coffee, being “drying,” would help fix “moist and waterish Humors.” People who couldn’t hear well, or suffered from lethargy, want of appetite, or swooning, would also find the drink helpful. “It’s experimentally good to prevent Miscarriage,” they added, apparently not wanting to claim too much.

Ja sam ona 

koja uživa 

u njezinim fotografijama 

i pričama,

još od doba fantastičnog bloga NA PUTOVANJU

i zato još malo čarobne slikovnice ove divne žene...

klikni i uživaj !

Lá Fhéile Pádraig

CHRISTOPHER O'DONNELL - via here

Bez riječi

Oto Reisinger

Buđenje u Barceloni

Zadnjih dana nisam bila od puno riječi,

ono 'generalno' - kako bi kazala jedna moja spremačica,

iz doba spremačica koje su se nečujno i spretno vrzmale po mojoj kući.

Uvijek se tuđmanovski nasmiješim na tu riječ,

jer je Njoj bila naaajdraža.

Odnosila se naravno na - generalno pospremanje.

Obožavala je tu 'važnu' riječ,

koju bi ponovila bezbroj puta,

s posebnim izrazom lica.

Draga, nevjerojatna žena...

Dakle, generalno sam bila šutljiva, jel'!?!

Svu sam energiju preusmjerila na 

konkretno premetanje činjenica 

u ritmu rada moždanih vijuga 

uz tihe, ali jasne prateće vokale "Intuicije"

(oni me uvijek prate).

Iz studija sam provirila nosom tek jutros.

Pomalo samo.

Da, potreban je bio studijski rad. 

Kad moraš dooobro nešto 'protresti',

najbolje je ne rasipati snagu 

šakom i kapom 

negdje usput 

ili na trivijalne stvari tipa mlaćenje prazne slame dokonosti radi 

ili zbog eventualne uboge kompenzacije.

Jasno, najčešće nisi svjestan tog 'usput'...

Koncentrirana snaga donosi rezultat,

po mogućnosti ispravan.

Vrlo polako se rastežem iz

Le Penseur pozicije,

nimalo nagle kretnje ne poduzimam.

U međuvremenu je stiglo proljeće.

I u Barceloni.

Samo se trebaš odlučiti koja si, 

jesi li Vicky ili Cristina ili Maria Elena, 

ako si žensko.

Ili u kojoj si mjeri Juan Antonio Gonzalo,

 ako si muško.

Kroz svježe mediteransko jutro odzvanja moj smijeh.

via EL MUEBLE