Glancanje s ljubavlju

Kako bi to bilo zgodno i praktično 

kada bi olako mogli

srebrninu koju nosimo u sebi,

jednostavno povaditi, 

uglancati, 

vratiti na mjesto potom, 

pa pospremljeni, očišćeni, sjajni zakoraknuti dalje.

Nema sumnje da nas veliki broj točno zna 

koje bi dijelove trebalo "luštrati",

jer su vremenom pocrnjeli, 

zbog neupotrebe, upotrebe, pretjerane upotrebe, 

zanemarenosti ili krivog rukovanja.

I premda neke ogrebotine nikada ne možemo ukloniti,

sasvim drugačija je slika kada se očisti srebrnina 

od crnih naslaga.

Nisam prvi puta u životu 

radi osobnih dijelova

koji zahtijevaju 'glanc',

stavila rukavice, 

raširila novine,

uzela flanelastu krpu,

četkicu i "Sidol".

I čak podigla kosu na vrh glave da mi ne smeta.

I čak stavila pregaču.

I čak upalila tranzistor.

I čak jasno osjetila voljni element.

I čak odredila dovoljno vremena,

kako bih bez odvratne stiske s vremenom,

mic po mic dovodila svaki komad u svoje najsjajnije stanje,

ono KAO za izložbu.

Pohvalno je osjetiti kada dođe vrijeme za to...

još pohvalnije uraditi isto.

Dobila sam pismo od nepoznate osobe.

To mi se često događa.

Svaki puta me iznenade i strahovito ganu riječi koje pročitam,

 hrabrost i povjerenje ljudi da iskreno napišu o sebi,

a najviše čienjenica da netko u mojim riječima pronalazi 

utjehu, mir, radost, snagu.

Iako, ja sam isto od krvi i mesa, kao i vi.

Ne postoji li ovaj blog upravo iz tog razloga

da sama sebi dadem oduška za mali milijun stvari!?!

Ovo je post posvećen toj osobi koja mi se jučer obratila.