S posvetom

Kao da ne znaš da sam žena sa stotinu lica... jasno sva moja.
Kao da ne znaš da sam na dane dramatična, na dane vesela... kao svi.
Kao da me ne znaš u svim verzijama.
Kao da me  ne poznaješ najprivatnije od svih ljudi na svijetu.
Kao da ne znaš da u hipu skinem kompliciranu haljinu Bovaryeve 
ili skinem šubaru Karenjine
i da uskočim u farmersko ruho dok trepneš okom,
zajašim konja, bez sedla i pomoći, 
raspustim kosu da me mlati po izgorenom licu,
upotrijebim mamuze
i nestanem brzinom munje
i u nijansama rumene kadulje.
Kao da ne znaš da se po povratku povučem u svoje odaje 
dok vratim alabasterski ten,
pa navučem svilene rukavice na žuljave ruke od uzdi,
upletem kosu damski,
 od zavjesa brzinski sašijem otmjenu haljinu,
pa se salonski, skupljenih koljena,
smjestim na kauč
i poslužim ljupko čajem,
u društvu dvije starije dame,
od kojih me jedna rodila,
konverzirajući smireno o knjigama
i novom receptu za finu tortu,
uz klasičnu muziku.
Kao da ne znaš zašto mi služi pisanje na blogu,
na kojem mogu napisati što god želim,
ne hajući za mišljenje svijeta.
Kao da ne znaš da sam sada nasmijana;)))