Kud ću s viškom energije..?

Ispila sam te konjske antibiotike, 

 koliko god sam mogla,

 i ozdravila. 

Relativno dobro.

I sad se moram izliječiti od lijeka.

Pohodila sam 'pazar',

pokupovala sve što je zdravo, 

pa sad kad počnem sebe dodatno 'podizati',

naprosto me strah...

jer ionako raspolažem viškom energije,

ono i kad sam bolesna,

a kamoli u normali.

Sve to ide uz propolis, kadulju, domaći med s Mosora, 

C i ostale vitamine, dobru količinu sna.

Samo mi možda malo nerava nedostaje.

I onda sam se i oko toga relaksirala 

donekle jutros,

slušajući jadne ljude oko sebe, 

prolaznike i prodavače.

Svi su nervozni,

 ne samo ljupka ukućanka moja,

baš svi naokolo pršte, 

što govoreći na svoje neizostavne mobitele,

što međusobno općeći,

što u površnom obraćanju meni.

Na kraju ispada da sam ja - super.

A, mislila sam da sam 'grintava' i nemoguća.

Mislim, jesam malo...ali, skoro pa simpatično.

Imam i ispričnicu za to,

osim promjene vremene.

Uh, kad ne smijem sve ispisati javno, a ni privatno.

To ću pod pseudonimom, jednom.

Ove dane mi se obraćaju moji 

bliski, površni, bivši ljudi

i tješim ih, šim, im, m,

koga radi 'privatnog pada sistema',

koga radi novaca,

koga radi ljubavnih jada.

Nikako da prokužim na koji način započeti  tu svoju rubriku

'draga Saveta, Lastane, Magda, Rea'

a trebalo bi usmjeriti ovaj talent,

jer kad zorno vidim uspješnost tješiteljstva ili podrški,

ozarim se i ja uspjehom i tuđom srećom!

Jako se radujem sutrašnjoj jeseni koja nam dolazi 

umjesto cičeg ljeta.

Radujem joj se u japankama, šeširu i crnim naočalama 

u polusjeni balkona,

među cvijećem i osicama, 

štiteći se od nemilosrdnih sunčevih zraka

 da moja nordijska put ne izgori,

unatoč niskom UV indexu.

Dođi jeseni, trebam te za moje dobro raspoloženje!