Današnja slikovnica

Čudan dan.

Mislim da sam ušla u fazu hibernacije,

negdje malo prije objeda.

Sunce je tada još sijalo.

Curry chicken je bio zgotovljen

i samo sam tren htjela objesiti plahte da se suše

na tom mirisnom, suhom zraku,

na 'tiramoli' podno stražjih prozora.

Jedan konopac je zapeo

i zvižnula sam kćeri zamolivši je da ga otkači.

Nije se pobunila - bila sam oduševljena da nema primjedbu na to...

Nedugo potom začula sam je nad palmama i bambusom 

kako uzrujano viče da vidi pauka pokraj konopa,

a ona je jedna od velikog postotka žena 

koje vrište nad paucima.

Dozivala me u pomoć...

Pokušala sam što taktičnije odreagirati,

dovikujući joj, 

u maniri života u omanjem talijanskom gradu

 gdje se svi bez trunke srama 

deru kroz prozore:

"Zamisli da živiš na Mauritiusu

i da ja tamo ne živim.

Morala bi nekako riješiti 'situaciju' sama!"

Nisam ni dovršila zadnji slog,

alt je iz daljine spremno odgovorio:

"Ali ne živim na Mauritiusu.

A da živim, stavila bi prokletu robu na drugi konop

i onda zvala nekoga da riješi pauka."

I to je bilo to.

Ni svađa, ni povišenih tonova, ni uzrujavanja 

s njene strane.

Povukla se s sjenu svoje sobe,

a ja sam ostala gledati u prazno.

Odjednom mi je sve to bilo smiješno

i umirala sam od smijeha,

urlala skoro,

usput shvaćajući da me sustigla 

vjerojatno histerija 

od jučer.

Eh... nakon tog bezazlenog događaja

i divnog ručka,

nekako sam zašutjela...

I sada šutim.

Oluja se opet sprema.

Nebo je antracit boje.

Srećom, nigdje u blizini ne vidim kukavičje gnijezdo,

koje bi možda navelo na let...

Mislim da ću staviti čepiće u uši

zbog pomahnitalih cvrčaka,

koji predosjećaju

što nam nebo,

koje se nalsonilo svima na čelenku,

 sprema...

Smiruje me Boccherini

i slikovnica mojih misli.

Sutra će apsolutno biti savršen dan!

via thegiftsoflife