brbljanje

Napregnut mi je um cijeli dan 

sad osjećam umor,

doduše i zadovoljstvo.

Kao plavuša koja otkrije svoje mogućnosti, valjda:)

Kraj dana je, 

samo što nije izdahnuo 

ovaj intenzivan četvrtak.

Lagana muzika i ledeno bijelo vino.

Potpuno sama.

A tako bi mi trebao netko 

za odteretno čavrljanje,

prije sna.

Čudan scenarij živim.

Napisala ga je ili neurotična ili alternativna ili sarkastična osoba ili netko s finim smislom za tragikomediju... 

nisam sigurna. 

Ili samo od trenutnog umora ne razlučujem suvislo. 

Možda je predložak napravio Woody Allen.

Podigla sam predugu i pregustu kosu na vrh glave 

i osjećam kako mi hladan zrak s balkona

 dodatno rashlađuje kapljicu 

koja mi sporo klizi niz potiljak.

Ali, neću se još ošišati.

Dobro se osjećam ovakva 

kakva sam u zadnje vrijeme.

Po drugima, nikad nisam izgledala bolje, 

gorkasto se osmjehujem, 

jer što mi je kompliciranije u životu, 

to sam blistavija.

Otpor, obrana, borba, inat!?!

Ne znam ni sama, mimo moje volje se sve događa.

Radujem se jutarnjoj kavi već sada, 

znači - dobro sam.

Nisam rekla da se radujem novom izlasku sunca, 

ali nekakva radost postoji, 

možda što križam još jedan dan.

Dobro sam.

Jaka sam. 

I mogu SVE.

To je novost u mom životu.

Gotovo da se ne prepoznajem.

Nebrojeno sam se puta pronijenila otkad znam za se, dorađivala, brusila, jačala, korigirala, reciklirala... 

Ovog puta je to najkvalitetnije ispalo.

I mada nisam detaljno sigurna što hoću, 

što više ne bih, 

dobar je osjećaj znati da dobro koračam 

i u pravom smjeru, 

ne zamarajući se što me čeka tamo...

Opuštena sam svakim danom sve više.

Dakle, ili ljupko ludim ili sam postala skoro savršena.

Nadam se drugoj opciji.

source: mariticide