jesenski ritam

Dani su zaista okraćali.

Pomicanjem sata poremetilo se sve dodatno

i većina baulja kao muhe bez glave.

Mrak pada prerano.

Neka pospanost zavladala,

na rubu depresivnog raspoloženja.

Trgnimo se!

Nije li pametno doći s posla,

(jasno, po mraku)

a onda shvatiti da tek započinje dan,

dobro, ako ne dan, a ono vaš privatan život!

Nije li savršeno ući u

meko, toplo, blago, prigušeno, zlatno, divno 

osvijetljen dom,

te nakon demaskiranja,

ući u fantastično organiziranu kuhinju

i kao čarobnim štapićem,

u kratkom vremenu prožeti dom najfinijim miomirisima

koji će razgaliti one

koji upravo zvone na vratima,

gladni, umorni, nervozni,

a dio su male skupine koja živi na istoj adresi..?

Ne zaboravite muzikicu,

rujno vince,

stavite kupljeno cvijeće u vazu,

smješkajte se,

razgovarajte,

kuhackajte,

servirajte ono 'kao za goste',

hahahaahaa....

Ma, guštajte vlastiti život,

nema ništa bolje od toga!

Scot Meacham's kitchen