Анна Каренина

Vruće mediteransko jutro,

uspješno mi je osvježio film

koji mi je potaknuo želju da

ponovno uzmem u ruke ruski klasik odčitan u doba zadane lektire.

Sedmadesete godine devetnaestog stoljeća,

preljubnica i prezgodan grof koji se prvi put zaljubljuje, osebujan prikaz petrogradskog visokog društva, ekstravagantni životi, ljubavna priča, tragedija, a sve zasuto snježnim pahuljicama - spasilo me!

Lakše sam izašla kasnije, u uzavrelu subotu.

Gotovo sam osjećala ugodnu hladnoću, škripanje snijega pod čizmicama, zadigavši šuštave skute baršunaste haljine opšivene venecijanskom čipkom i dok sam sjedala u kola, pridržavala sam stručak maćuhica u komplicirano složenoj punđi, provjerivši u retrovizoru stanje istih. 

Istina, nije dugo trajala slatka obmana,

ali bio je to lijep osjećaj.

Nakon što sam se iznervirala na jednom raskrižju, mokra i ljepljiva od znojnih potočića koji su se slijevali iz guste kose skupljene na glavi,

nakon obavljanja manje lijepih obveza, osjećaja iznurenosti,

laknulo mi je da nisam preljubnica koja će skončati pod vlakom...

te sam opet bila zahvalna današnjoj osobnoj temi dana.