Guillaume Musso piše izvanredno,
moderno, tečno, lako slaže prizore, može stvoriti i ovisnost,
jer jednostavnim, ležernim pripovijedanjem vraća k sebi čitatelje,
mislim da ga baš vrlo široka publika može gutnuti s užitkom.
Preporuka za iznimno široki krug ljudi.
Nabavite!
Knjižnice ga imaju.
Knjiga fotografirana kod mene doma, na izlasku iz kuhinje.
Guillaume (1974) nije fotografiran kod mene doma.
Glazbena pozadina koja mi sada jako dobro djeluje.
Kliknite, možda će i vama,
makar vam je jutro i pržite toast,
razbuđujući se pogledom kroz prozor.
Meni je večer...
Mislim kako bi bilo da Guillaume
doista
jest
uslikan kod mene doma,
bi li bio išao sa mnom
na današnju popodnevnu šetnju uz more,
bi li zavaljen u tropsku vrstu fotelje
pio cappuccino, kavu sa šlagom ili čašu crnog vina,
bi li poželio baš kao i ja
noćno kupanje
premda je listopad,
bi li se smijali ili ozbiljno razgovarali
pomalo nespretno zadihani od hodanja,
bi li me držao zagrljenu ili za ruku kao Emmanuel svoju Brigitte,
ili bi mi svoju ljubav iskazao
čak i reakcijom dovoljno suzdržane pljuske
ako histeriziram zbog nekog problema
koji mi prelazi emotivne granice,
bi li mi bio podrška dok mu iznosim svoje planove
koji pokazuju onim naprednima
da sam još uvijek malkice tinejđerski nesigurna,
bi li nepogrešivo pročitao svaki moj pogled i u letu,
i bi li nakon šetnje, kuhali zajedno špagete 'primavera' iako je jesen,
u mom stanu koji izgleda kao 'movie set'...
i tako razmišljajući opuštajuće,
zabavljajući uglavnom sebe,
pomalo se smijući
kako sebi svašta dopuštam,
tako i ovo polusneno pisanje,
a jedva čekam krenuti
prema svom ogromnom krevetu,
dok mi Enrico Dindo savršeno svira,
radi čega moj hod poprima vrstu koračanja
primjerenog isključivo za hod
u crnoj svilenoj suknji
koja ovlaš dodiruje gležnjeve,
kako uopće sada nisam odjevena,
bez obzira na izgled mog stana
kao kulise neke kazališne predstave,
u kojoj
samo trenutno
izvodim briljantnu monodramu
privatnog tipa.
A, zamalo sam imala noćno kupanje,
što znači da sam jako
smireno,
dobro,
svjesna sebe u najboljoj maniri.
Napredujem,
ali skroz nonšalantno,
štreberskog nema ničega,
ni krilatica iz priručnika,
samo ja, takva kakva jesam.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.