Nas dvije i naših petero djece

Sjela bih najrađe u neki vrt,

ne u ovaj moj pod nosom,

koji pripada staroj kući u kojoj živim.

Otisnula bih se dalje.

Što dalje, da precizno kažem.

Moja kreativna prijateljica ima čaroban vrt.

Vrt je na dalekom kontinentu, najdaljem udesno dolje.

Njega bih odabrala sada.

Jedino njega.

I nju preko puta sebe.

Ovih dana je dopremila 

 kupljenu staru komodu,

smjestila je u svoj vrt,

pa u ladice posadila cvijeće.

Krasota.

Sjele bi tako nas dvije u blizinu 

procvjetale komode

i ne bi nas omeo ni kišni dan.

Otvorile bi svaka svoj kišobran,

pa bi pod njima razgovarale dugo i nezaustavljivo,

prekidajući tek da uzmemo gutljaj vruće kave.

Nakon što bi izredale priče o našoj djeci,

sigurno se ne bi raspitivale za međusobno zdravlje

i ostale prizemne detalje,

jer naši razgovori,

bez obzira kolike su pauze u viđanju,

spontano prime na dnevni red

 milijun nevezanih razmišljanja,

a svako nam je bitno,

a o svakome imamo stav,

a svako analiziramo potpuno mirno,

bez uzrujavanja i temperamenta koji nas obje resi,

jer smo rođene u istom podneblju,

vrelom, naglom, intenzivnom.

Zato volim biti s njom.

To uzajamno djelovanje je ljekovito

i nakon svake seanse odlazimo 

ispunjene 

i inspirirane 

za razne segmente vlastitih privatnosti,

koje odvojeno živimo.

Veličanstveno je gledati se zrelim očima

koje se znaju iz nedorasle faze.

Uh, koliko smo savršenije nego smo nekada bile...

Dorađivale smo se same.

Ona dorada nakon odgoja u roditeljskom domu,

 koja je imala finiširanje uz odgoj vlastite djece.

Čak petero novih ljudi smo stvorile.

Šutke njima dugujemo najbolji dio nas.

Premda sada odrasli ljudi,

osim najmlađe,

oni to još ne znaju,

jer nitko od njih još nije postao roditelj,

kamoli roditelj odraslog djeteta.

Kada dođu do te faze,

bilo bi predivno s njima sjesti u isti vrt,

pa isto tako opušteno 'baciti oko'

jesu li napravili isto što i nas dvije.

Jesu li dovršili najtanahnije oblikovanje

kroz odrastanje vlastitih potomaka.

Unaprijed obje znamo 

kako bismo 

mudro prešutjele

naše ispovijesti 

na tu temu,

dok slušamo njihov 

ozbiljni 

trnovit 

put do zvijezda,

odnosno do trona 

na koji su zasjeli,

kojeg će još nešto kasnije postati tek svjesni.

Jer, iako smo sve to prošle,

uvijek u prednosti od dva i nešto desetljeća,

svejedno se 

uvijek 

divimo 

svakom

njihovom 

novom 

uspjehu,

najpunijeg srca.