Ljudi koji imaju drugu najstariju ljekarnu na svijetu,
u kojoj kupuju lijekove od 1856. godine,
koji imaju kazalište već preko 120 godina,
i koji još čuvaju palaču
jedinog umirovljenog Rimskog Cezara,
skoro onakvu kakvu je on sagradio
prije skoro dvije tisuće godina!
Ljudi koji su slali pomoć na daleke destinacije,
kad god je to bilo potrebno
i onda kada nisu ni sami imalo dovoljno,
među dalekim destinacijama je i Afrika."
Čini se kao da nikada i nije bio u Nigeriji!?!"
dr Robert Gobac
I za samog Sima Shagayu,
kako bi razumio komentar:
"In those flats live people who can read and write, who are not dying from STD and who all have matriculated and most of their children study at University.People that vacuum clean their apartment floorsdaily and wash their hands before and after every meal from the water tap that they also drink clear and healthy water. People that don't throw their garbage through the windows of their cars and flats, but instead collect that garbage even in a war times by communal service that operate daily even under bomb shells. People that care and look after any chile or old person like their ones. People that even though are poor fix, clean and after their environment. People that belong to nation that had second ever pharmacy in the world, who have theatre for last 120 years and who still maintain the palace of the last Roman Emperor in exact shape as it almost was when he replaced this beautiful place for eternal pastors, some 2 thousand years ago. People that were sending hepl in food, technology and else in times when they had so little to places far away from their homes. Even as far as Africa."
dr Robert Gobac, Johannesburg
Fotografije su vlasništvo Dr Gobca, iz njegovog privatnog albuma
Ne sjećam se kada sam pogledala ovako DOBAR film. Aaahhhhh....! Ovo se ne propušta. Nikako. Savršenstvo. U svakom pogledu. I glazba za film, također. Sve odlične moje ocjene. Preporuka graniči sa zapoviješću. Nećete požaliti! Film je događaj koji ispuni sva čula i nahrani kako treba. Konačno. Detaljnije - OVDJE
Predstavljam Richarda. Odnedavno živimo skupa. Gospodin Richard je počeo živjeti sa mnom od ovog mi rođendana. Pouzdan je pratitelj, odan batler, vjeran pas, privržen prijatelj. Dobila sam ga na poklon od najhrabrije ženske osobe koju poznajem. kojoj se divim od vrlo mladih dana, koja ima željeznu čvrstinu kojom reže život, mnogobrojnu obitelj drži neviđenom sposobnošću, obavlja zahtijevni posao koji iziskuje enormnu koncentraciju i oprez, u privatnim je satima najženstvenija žena, čije je srce veliko kao kuća, čija je odvažnost nemjerljiva, čiji je um britak do sjaja. čija je volja zadivljujuća i postojana kao impozantna planina, čija je duša kao u djevojčice... Mogla bih tako u beskraj nju opisivati. Primila sam iz njenih ruku poklon. Kada sam ga razmotala i susrela se s majordomovim neodoljivim i dragim pogledom, jednostavno je kazala: "Sada više nikada nećeš biti sama... on će uvijek biti s tobom." Pogledala sam je bez riječi, dirnuta. Polako je trepnula, netremice me gledajući. Dometnula je, mirno s prizvukom neumoljivosti i duhovitosti u glasu: "Zove se Richard." Dobila sam ga s imenom. Pravim muškim i simpatičnim imenom. Koje mu pristaje. Ganuta sam svaki put kada pogledam Richarda. I svaki taj put pošaljem ljubav i jedan blagoslov njoj, iznimnoj... najboljoj.
