SRETNA NOVA GODINA SVIMA...

... pa čak i HRVATSKOM TELEKOMU,

firmi koja me dokrajčila 

nepravednim postupanjem,

koje nadilazi štošta,

ali, u skladu s onim 'ko tebe kamenom...'

  

Znam, prema statistici koliko vas prati 

Moj salon za durenje,

ali i koliko vas mi je pisalo 

zašto nisam aktivna 

kao prije.

Hvala vam!

Uvijek me to oraspoloži dodatno.

Razlozi zašto sam manje aktivna nisu loši,

to je najbitnije.

Imam jednu priču,

za sve one koji jesu 

korisnici 

Hrvatskog Telekoma,

ali i za one koji dvoje,

iz oba moguća razloga.

Napisana je obazrivo,

čak pomalo u humorističnom tonu,

da vas ne optereti,

kao mene.

SRETNA VAM BILA OVA GODINA! ! !

A, sad pričica iz naše stvarnosti.

Kliknite na muzičku pozadinu i čitajte.

NIJE DOVOLJNO BITI PUNOLJETAN, POSLOVNO SPOSOBAN, MENTALNO ZDRAV, NITI VISOKOOBRAZOVAN. 
BITAN JE ZAVRŠEN KURS AKO SI U ULOZI KUPCA, A ŽIVIŠ U HRVATSKOJ.

Neugodno se osjećam što sam tako neodgovorno, nepripremljena i bez završenog kursa krenula kupiti novi mobilni telefon, i to u jednog Hrvatskog Telekoma, glasovitog po kompliciranosti, neumoljivosti i dovitljivosti prema svojim korisnicima, ljepljivije i otrovnije od otrovnog plastičnog 'Snickersa' koji se prodavao prije osam mjeseci u našoj državi.

Primitivno tako, jednostavno kupim iPhone 6 s, to mi je poklon od sina koji živi i radi u inozemstvu, tog 14. studenoga 2016. Kupim, veselim se, i niti se previše ne zapanjim neobičnošću kako je u Hrvatskog Telekoma 'još uvijek stari sistem', koji ne može pomoći pri prebacivanju podataka iz jednog u drugi mobitel, jer sve taj sistem to može, ali samo do iPhonea 5 – a, sve iznad te kategorije:

-  „Imate dućan 'Allo, Allo' lijevo iza ugla. Naplatit će vam to 25kn.“

Iza ugla u Allo-a nasmiju se glasno i jasno na poslovanje Hrvatskog Telekoma i besplatno riješe detaljčić.

Drugi dan po kupnji mog novog mobitela, primijetim da se ne može napuniti baterija!?! Dok je na punjenju, svako toliko dolazi do prekida istog i koliko god bio 'na punjaču' ne uspijevam u toj osnovnoj radnji.

Daklem, treći dan po kupnji ustanovim – problem.

Četvrti dan, bolesna ka' pas, krenem ponovno u splitski City Center One, u isti dućan. Odčekam polusjedeći, da se izreda desetak 'brojeva' prije mene, oko sat i pol, i ljubazna djelatnica me usluži u sjedećem položaju, vidjevši da mi je slabo. Pozove ona i momka iz tehničke podrške i njih mi dvoje stručno objasne da je uređaj neispravan, da je riječ o problemu s kučištem u koji se stavlja punjač, a ne u punjaču, te je sve – vrrrlo jednostavno, nek' se ja ništa ne brinem - dobit ću novi iPhone i sve će biti u najboljem redu.

Samo jedan detalj – posluju uvijek na isti način, dakle pro forma moj mobilni ide na servis u Zagreb, jer 'to se tako mora' i ja kroz tri, četiri dana, jer je vikend ubrojen – dobivam novi mobilni uređaj, ispravni!

Dadu oni meni zamjenski, ali bez punjača, zamolivši me da se nekako snađem, jer nemaju nijedan. Odklipsam ja doma.

Idućih OSAMNAEST DANA čekala sam poziv, pa odgovor na dopis, pa novi iPhone, ne znajući da mu je radni naziv Godot.

Dočekala sam SMS poruku kojom me servis obavještava da je 'popravljeni uređaj' poslan u dućan gdje sam ga kupila i da ga odem uzeti. Dućan nema telefonski broj, tako da se na rub našega grada mora otići na izlet, osobno se odvozeći onamo.

Objasne tamo meni, s nelagodom, kako je servis promijenio, ugradio, zamijenio novi softver i kako moram uzeti taj isti mobilni koji je servisiran i koji je kupljen kao 'roba s greškom'.

Padnu mi rolete na oči, stisne mi se srce, ustresu ruke od zatomljenog čuđenja i bijesa, no zatražim Normabel od moje liječnice i odlučim uložiti Prigovor, 7. prosinca 2016.

Odgovor stigne kao iz puške već 9. prosinca, ali ne kako mi je objašnjeno pismenim putem, već dobijem e-mail!

Fino me odbiju, u prijevodu otprilike ovako:

-„ Šta ste digli paniku? Jel' popravljen? Je! Jel' radi? Je! A brate mili, ako se opet pokvari, imate jamstvo i basta!“

Ostanem ja ispljuskana žestokim i jezgrovitim riječima gospođe voditeljice u Odsjeku za upravljanje pritužbama.

No, nije to bilo prvo pljuskanje.

Naime, kako nisam bila završila kurs prije kupovine mobitela, tako me i u Udruzi za zaštitu potrošača 'napalo':

-„Pa, kako ste mogli pasti na njihovu klasičnu obmanu da će vam dati ispravni mobitel, ženo Božja? Niste smjeli pristati da pošalju mobitel na servis!?! To je njihov štos, zafrkali su vas, klasično! Morali ste znati…..“ – glas iz Udruge.

-„Ali, zar i vi u startu idete s time da vas lažu i žele prevariti?“ – ja se drznem priupitati.

-„Pa, di vi živite, moja vi?????? Naravno! Pa to i malo dite zna! Falili ste!“ – glas iz Udruge.

Tada sam već bila shvatila da bez kursa ne treba ići u nikakvu nabavku, u Hrvatskoj.

I tako ja iskoristim svoju mogućnost, Prigovor na odluku stroge voditeljice, te prijeđem na drugostupanjsko rješavanje.

Od same ozbiljnosti 'drugostupanjstva', zgrčila mi se utroba, istodobno osjećajući serioznost cijele operacije 'kupovina mobilnog uređaja'.

Uložim prigovor, po enti put odvozeći se na izlet do dućana van grada, dana 14. prosinca 2016.

Bez zle slutnje, ufajući se u pravdu i trivijalni nesporazum koji nije primjeren ozbiljnom poslovanju, niti odnosu prema svojim korisnicima, kupcima, ljudskim bićima, počnem čekati ishod.

Nakon petnaest dana, odgovorno ponovim izlet samo da ih priupitam 'ima li šta za me?', romantično se prisjećajući nekih davnih dana, kada se i telefonski poziv dogovarao u poštanskom uredu u taj i taj sat. No, ništa još nije došlo za me, pa se natečenih gležnjeva od stajanja u redu oko sat vremena i na velikoj vrućini, vratim neveselo svojoj kući.

Dana 2. siječnja 2017. poštar mi pozvoni dva puta i uruči pismenu pošiljku, u kojoj me Povjerenstvo koje se sastalo, odbije i to kao njihov konačni odgovor, na koje traženje da mi neispravni uređaj zamijene novim ili vrate novac. Ne, ne i ne, imate nadležni sud, ako vam smeta ova odluka.

U hipu sam promislila kako kad kupiš pulover, ako ima fleku ili izvučenu očicu u tkanju, nećeš pristati da ti ga operu ili kukicom vrate očicu na mjesto, nego će ti najnormalnije dati drugi, koji nema grešku, a ako nema tvoj broj u tom dućanu, nazvati će drugi svoj i sve će biti u redu…

Ljubazni glas iz Udruge za zaštitu potrošača, uputio me na Tržišnu inspekciju, nije mi vikao ovog puta i još mi je nježno kazao:

-„Nemojte toliko biti uzrujani, gospođo, sve će se srediti, ne brinite!“

I onda sam se rasplakala od ojađenosti, pa smirila postepeno, pa ispisala sve Tržišnoj inspekciji uz priloženu dokumentaciju i sada povraćam cijeli dan, ne znam je li od viroze ili Hrvatskog Telekoma.

Sutra još imam kontaktirati direktno 'Apple'.

Nakon toga, ako me ne zaštiti inspekcija, kako ne baratam eksplozivnim sredstvima, kako sam majka dvoje djece, kako nažalost živim u ovoj zemlji… lajat ću na Mjesec i plakati od jada, djelićem srca sretna ako sam indirektno uputila sve ljude koji moraju u kupnju, na kurs prije poduzimanja, kako ih ne bi izvozali kao stoku.